Wilkommen in neue spezial rubrik!
Fantastitsche 'SPIG' Klassikalmomenten!
Heute wir haben ein sehr interessant miniature fur Klassikgitarre.
'MEIN JOHANNES'
DER KOMPOSITEUR: Mark Perkovitsch Schmeisser
KLEINE GITTARSCHPIELER: Marcus Amadeus Mozart
ERSTE GITTARSCHPIELER: Luxon Mendelsson
ZWEITE GITTARSCHPIELER: Maurice Spigorovsky
DER KAMERAMAN: Rollanda Emmerich
'SPIG' REDAKTION, SONNTAG, 13.05.2012.
mojivane by f100002017074202
Prije neka tri tjedna se neki stranac sidrio kraj mog lijepog otoka.
Ni prvi ni zadnji.
No ovo je bio ipak neki specijalac.
Kad je onako zdravoseljački išao dizati sidro potegao je te komov kabel.
Puče žica, puče net, puče fejs, puče maks te ve.
Puče sve u pičku materinu.
Communication breakdown.
Uglavnom, u iščekivanju te komovih gnjuraca (jel' tako nešto uopće postoji?) moji su otočani blijedi k'o krpe nemoćno blejali u zaslone svojih računala.
Nekima su se i ruke tresle..
Neki nisu ništa polajkali više od 48 sati.
Jedan stariji gospodin je zabrinuto pitao da kakav je to način ljude ostaviti tako dugo bez interneta.
Ovaj drugi je rekao da se ljudima jebe za internet već im je teško jer nemaju našto drkat...
Nitko u povijesti nije ljepše opisao Internet.
Zato obavezno sejvajte ono na što drkate jer nikad se ne zna kad može puknuti veza.
RANI DANI
Iako našeg predivnog bloga ne bi bilo da ne postoji ova suvremena sofisticirana tehnologija ja i dalje tvrdim da bih mogao živjeti bez 90% tih hi-tech bedastoća.
Aj fon, aj pod, aj u pičku materinu!
Večeri u kojima mi se posreći da mogu u miru slušati glazbu i čitati knjigu su mi sto puta bolje od svih mobitela, interneta i televizija što postoje.
Dok je većina razmišljala na ovaj moj način ljudi su se i družili i jebavali i svršavali po sisama i lizali genitalije i učili i sklapali poslove i smijali i roštiljali i dizali novce na banci i radili i išli na utakmice i što je najvažnije, bili zdraviji.
Niko lud.
Danas kad se smiješ misle ili da si lud ili da ih provociraš.
No, dobro!
Kao što rekoh, već jedno pola godine čitam sve one divne knjige koje sam propustio.
Izbor je ovog puta pao na 'Rane dane' Gorana Tribusona.
Prava Jergovićeva 'Historijska čitanka', ali usmjerena isključivo na kino i televiziju od kraja pedesetih do danas.
Čovjek ima memoriju kao Broj Jedan.
Pa i bolju.
Toliko mi se svidjela da ću je morati nabaviti za svoju čuvenu kolekciju.
Karakterističan izvadak:
''...negdje potkraj pedesetih godina u listu 'Borba' počeo je na čitavoj stranici izlaziti instruktivni serijal o tome kako napraviti pravi, pravcati 35-milimetarski filmski projektor.
Iako nije bilo jasno kome je taj serijal namijenjen, tko bi zapravo po njemu mogao napraviti tako složenu spravu i, konačno, čemu bi uopće služila, izrezao sam iz novina svih pet nastavaka, čvrsto naumivši upustiti se u taj pothvat.
Razočaranje koje sam doživio bilo je duboko i trenutačno.
Upute iz 'Borbe' zvučale su otprilike ovako:
...ugljenu luč od 10 luxa ugradite u koncentrično metalno kućište nasuprot konkavnoj strani kondenzora. Za prenosne zupčanike (greifere) najbolje je ugraditi kromirane kotačiće promjera 12,6 mm; pazite da Vam prenosnik malteškog križa bude sinhron s obrtajem motornog zamašnjaka...''
Ne želeći prebrzo odustati, izložio sam se čak silnoj blamaži kad sam u lokalnoj željezari pitao drže li kojim slučajem malteške križeve i kromirane greifere...
Knjiga za pamćenje!
SAMO NA 'SPIG'-u JE MOGUĆE NAKON OPISA SAMOGRADNJE KINOPROJEKTORA IZ 1950 i neke ZAVRŠITI NA ŠKOLI STANA WINSTONA
Nego, kad smo je već spomenuli, jeste li posjetili 'Školu Stana Winstona'?
Posjetili ste Vi moj kurac!
Idemo!
Za početak Vam predstavljamo tužnog Jasona iz 'Petka 13.'
Gledao sam ga prije par godina i jednostavno mi ne ulazi u glavu da je takvo što nekad punilo kino-dvorane.
Totalno smeće!
Esencija trasha!
Mladi Amerikanci se jebu u kampu, ovaj ih kolje zepterom od pola metra, oni trče, on se jedva vuče, al' ih uvijek sustigne.
Na kraju ostane neka bosonoga pička koja ga prvo ubije strujom, pa pređe preko njega kombajnom, pa ga polije benzinom i zapali, pa ga raznese plinskom bocom…
Ovaj ipak nestane.
Radi nastavka.
U ovakvim slučajevima čak ni nostalgija ne pomaže!
A pazite ovo!
Svatko od nas može postati dio galerije Stana Winstona.
Mali, ima li iznad Jovića, Ražanca, Posedarja i Slivnice oblaka čudnog oblika?
Ćeeeeeeeeeeeeega?
Tamo se može ukazati jedino Gospin lik u bukovom panju.
Jebalo mater koliko moraš biti klinički glup za popušiti takvu priču da je ta tamnosmeđa fleka Gospa osobno i onda se još moliš.
I ljubiš panj.
I miluješ mu svetu koru.
I čupkaš mu svetu mahovinu.
I kriomice u torbu stavljaš sveto blato oko panja.
A neki lihvar već nasrao štand sa križevima i krunicama 'Made in China'.
Ajmooooooo…molitvenici na aaaaaaaaakcijiiiiiiii…ajmooo stoko….
Nego, čega još ima u zadarskom zaleđu?
Bespravno ugrađene bloketare bez fasade.
Kladionica do kladionice.
Otkup zlata.
Utakmice šeste lige zapad.
Na kojima sudac početkom drugog poluvremena obavezno dobije po pički.
Nego kad sam te, druže, već spomenuo, sjećaš li se ti kako si, dok si bio mali (ne Mali kao sad, već mali),a nažalost i dan danas, a još više nažalost, po svemu sudeći, i ubuduće, odnosno vjerojatno zauvijek, provodio dane popravljajući aute, rastavljajući motore, glave, radilice i pola života imao ruke masne i crne do lakta.
Od tri nikakva stojadina napravio bi se jedan moćan.
(Idući isječak ide samo za tebe i za onog iznad tebe i njegova unučića koji je onda imao 4 godine i jedno 45 kila (unučić-odojčić).
Tom malom debelom pametnom dječačiću je najomiljenija igra bila svakog dana skakati u mjestu.
Nekad pola sata, nekad sat, nekad dva.
Uglavnom za vrijeme njegove vesele igre mom prijatelju Malom bi u juhu upadali komadići plafona.)
Onda bi Mali to krme i njegovog djeda glasno proklinjao i preko balkona im jebao majku, a ovaj bi uzvraćao.
Na veselje nas susjeda.
Nego, jebeš stojadina, tvog susjeda i njegova odojčića!
Neki dan smo se čudili kako su prije 40 godina Bosanci i Srbi putovali na more.
Muž, žena, baba, kćer od trinaest godina, sin od devet i beba od osam mjeseci.
Plus šest torbi, dvije ležaljke, mala meblo polica, napuhani luftmadrac i tri puna putna frižidera.
I to sve stalo u fiću.
A njegova zapremina malo veća od ležeće kade.
Jedan moj prijatelj je rekao da je to isti osjećaj kao da se jedno dvanaest sati spuštaš niz planinu sjedeći na gajbi od pive.
Mali, vidi čim se bave tvoji istomišljenici u Americi.
Jebeno, a?
Nego, idemo dalje!
Kad bih kojim slučajem živio u Connecticutu ili Massachussetssu vjerujem da bi moj dragi kolega Luxon za rođendan osim onog Alien PEZ-a iz prošle galerije dobio i Enterprise pizza cutter.
Nešto kao ovaj na slici.
Kako mora da je sladak trokut pizze odrezan s ovim cutterom.
Zbog ovih pizdarija volim U.S.U. i gotovo!
U.S.O.-zakon si!
Radi pizdarija!
I ničeg više!
Kod nas je apsolutno svaki kurac dobio spomenik.
Kraljevi, narodni heroji, probisvijeti, raznorazna govna…
A znate li Vi čemu služi spomenik?
Jedna od temeljnih uloga spomenika je da ga se raznese eksplozivom kad se promijeni vlast, stranka, društveno-političko uređenje.
Bez obzira da li je mramorni lik pozitivac ili negativac.
Zahvaljujući prevrtljivom povijesnom kotaču prije ili kasnije će ta tona mramora poletjeti u tri pičke materine.
Jasenovac, Blajburg, partizani, ustaše, četnici, Tito, Pavelić….BUUUUUUUM!
A onda slijede polemike po novinama.
Jeste li spremni upoznati se sa sa najboljim spomenikom kojeg su moje oči ikad vidjele?
Spomeniku čijem bih autoru ja osobno podigao spomenik.
Čovjeku zbog kojih je ovaj svijet ipak lijepo mjesto.
Dame i gospodo!
Spomenik biku koji se isprdio!
Pažljivo pročitajte još jednom.
Biku….koji se isprdio, alo?
A sad nešto i za nas zrele obiteljske ljude u kasnim tridesetima.
Čintra iz svemira!
Bila bi iza debelog stakla na počasnom mjestu.
A za vidjeti je naplaćivao bih ulaznice.
A Luxon je napomenuo da se na njoj ne svira glazba za pičkice već samo distorzirani dž-dž-dž-dž-dž rifovi…
Sjećate li se audio-kazeta?
DENON, AGFA, BASF, SCH, TDK, JVC, SONY…
Da bi ova iduća slika bila još zanimljivija ja sam stvarno imao jedan Đimijev Best of na nekoj prastaroj kazeti koja je toliko zavijala da nisi znao je li 'Prpl hejz','Vudu čajl','Krostaun trefik' ili Vajtina 'Leila'
Nego, kad ste zadnji put sjeli pod murvu, igrali se sa sisama voljene osobe, pili martini i slušali Vajtu?
Nego, jebeš Vajtu!
Ajmo mi na Jimija.
Volite li pticu trkačicu?
Moja najdraža baza je ona kad kojot s vrha planine do ceste rastegne sajlu, a onda na glavu stavi kacigu s kotačićem i proba se spustiti s nogama u zraku i onda pukne sajla i ode u pičku materinu skupa s kojotom.
Na idućoj slici bi mi bilo draže da je umjesto njega ptica trkačica, ali jebi ga…
I za sam, samcati kraj našeg današnjeg druženja idemo se, kako blogu.hr i priliči, svi skupa dobro posrati.
A nakon sranja-potegnimo vodu!
Trebalo mi je malo vremena da uberem o čemu je riječ, ali kad sam shvatio oduševila me.
Čak i više od bika koji prdi.
Vodokotlić mi je ipak najveći zakon.
Nadam se da ste uživali u još jednom izdanju naše interaktivne galerije.
Jedan dan u životu.
Opet remek-djelo.
Unikat.
Nikad viđeno.
Veselim se što Vi u ovom trenutku nemate pojma što Vas čeka.
I da ćete na ovu epizodu kliknuti više puta.
'Ti to misliš !', pomislio je netko.
'Oćeš, oćeš!', odgovaram ja.
SVETA LUCA, prosinac 2004.
Dvoje mladih roditelja spremalo se svojoj princezi kupiti sobu.
Vjerujem da mnogi od Vas nemaju pojma koji je to gušt.
Mjeriš, kombiniraš, crtaš, čekaš...hm...akciju...
Nije ironija, stvarno je gušt !
E sad!
Pošto je muški roditelj (kao i većina muškog roda, uostalom) bio i ostao derište predložio je svojoj supruzi da djetetu nešto nacrtaju na zid.
Nešto onako dječje, šareno, veselo.
Budući da na cijelom svijetu nema nevinijeg crtića od Winnie the Pooha i njegovih prijatelja iz stojutarske šume suprug je pljunuo u šake, uzeo jedno deset praznih čašica od jogurta, deset bočica dipi colora u svim mogućim bojama, uzeo maloj slikovnicu i nakon nekoliko dana na zid prebacio ovo:
Slika je nastajala nekih tjedan dana, a možda najimpresivnije u cijeloj priči je onih nekoliko stotina šarenih cvjetića u donjem dijelu.
''Ja mislim da ti ipak nisi normalan!'', rekla je umjetniku jedna gospođa vidjevši mural širine skoro dva metra.
Najgore je to što se mala umjesto Winnie the Pooha navukla na neku spodobu zvanu 'SpongeBob Schwamkopf' na 'Nickelodeonu'.
Gledala ga je doslovno svaki dan.
Nisam baš kužio njemački, ali u narednih par godina je bilo očito da je ova dječja verzija Simpsona nešto najzabavnije što su moje oči ikad vidjele...
29.TRAVANJ 2012.
Evo nas sedam i pol godina kasnije!
09.00 h
Doručak.
'Tata!', rekla je moja sad već predtinejdžerica, 'Vidjela sam sinoć da su došla tri autobusa puna Čeha i Poljaka!'
'Živih?', zapitao sam.
'Ne, u mrtvačkim kovčezima!', odgovorila je već oguglala na ovako glupe fore.
Smijeh.
Proljeće je vrijeme kad se sve budi.
Moćne mješalice vrte, kamioni razvažaju spržinu, ribari piturivaju brodove, visi baba u zahodu…
Već ste u prethodnoj epizodi shvatili da je kod mene zadnjih par mjeseci vrijeme malo...stalo...ali to ne znači da neću djetetu opiturati sobu.
Luxon je dan prije zamiješao 'Kemopol S 913' i sve je bilo spremno za rađu.
10.15
Malja se plafon.
Pričam kćeri frišku anegdotu kako je mala od mog dragog kuma Dirk Digglera išla na ekskurziju.
Kad su stigli na odredište, tata (kao pravi otrok socijalizma) je na mobitel razdragano pita:
''Zlato, jeste li pjevali u autobusu?''
A mala odgovara:
''Nismo, svatko je slušao svoje!''
Ta scena sa trideset malih zombija sa slušalicama mi je nešto najsmješnije u zadnjih par dana.
Sjećam se scena riganja u busu, bacanja papira, urlanja, pjevanja, skakanja i šamaranja od strane razrednice kad smo nekoć davno mi išli na ekskurzije pa su mi moderni oblici ekskurzija nekako…neobični.
12.00
Plafon i bijeli zidovi su gotovi.
Došlo je vrijeme za prepiturati Winniea i ekipu.
Budući da mojoj tinejdžerici slika već duže vrijeme ide na živce jer 'nije mala beba' zamolila me da ih maknem.
Iskreno da Vam kažem, meni je u tom trenutku bilo svejedno.
Sve u svoje doba.
Umjesto Winniea sad su u modi One Direction, Nicki Minaj, Kesha…
'Kemopol S 913' je šibao, šibao i ostali su još samo Winnijevci...
12.35
Prva crta je razdvojila Winniea i praščića.
U tom trenutku mi je u sobu uletjela mater i vidjevši šta se sprema rekla:
''Pa nemojte ih prepiturati, šteta je, baš su lipi!''
Nešto me ugrizlo za srce, a onda se desilo čudo.
Pazite dobro:
Ma zamisli ti tovara!
Odmah me podsjetio na sve one šibenske krkane koji već dvadeset godina glasaju za ADEZE, a sad se kao čude:
'Ned'lje ti svete, što su naprav'li. Sve su pokreli! Nt nedlju dana''
Šibenik Vam je, po mom skromnom mišljenju, jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj, ali sa toliko galopirajućim porastom kretenizma da sve ono vrijedno i inteligentno jako teško dolazi do izražaja.
Šibenik je, zahvaljujući toj mudro osmišljenoj desničarskoj strategiji, otišao u tri krasne…neću psovat' !
Ma koliko mi šutjeli o tome!
Bilo kako bilo, tovar je nastradao prvi.
13.00
Kako mi je nakon šestodvadeset uzastopnih slušanja 'Hold on' ta pjesma malo dosadila išao sam staviti radio i okrenuo se prema zidu.
Kad ono!
Đavolja posla!
Budući da mi je od cijele ekipe jedino Winnie bio mali anemični pederčić ova njegova drska reakcija me više nego iznenadila.
Odmah mi je u očima postao faca.
Umočio sam valjak u S 913 i terminirao ga u šest poteza.
Winnie, hasta la vista!
13.20
Išao sam se napiti tople kokte, a kćer mi je pričala da u njenom razredu ima jedan mali koji se svaki put javi kad učitelj pita ima li dobrovoljac za odgovarati i da je tako skupio već pet jedinica.
Taj mali kamikaza mi je bio baš super fora.
Vratih se u sobu, a na zidu me dočekalo ovo:
E sad, od svih njih tigar mi je najviše išao na živce jer nikad nisam mogao provariti te krvoločne životinje kao dječje plišance.
Doduše, i Winnie je medvjed, ali je više onako dobroćudna uškopljena koala.
Jedna je djevojčica, mislim u Njemačkoj, išla u ZOO-u, preskočila ogradu i htjela kroz rešetku pomaziti medu, a đubre je kroz kavez uspjelo potegnuti šapom i kandžama.
Nadam se da su čuvari u njega sasuli bar pedeset metaka.
Tigrova uvlakačka reakcija me se nije dojmila i baš me zanimalo što ima za reći praščić.
Idem na ručak.
Ako je tko od Vas žedan ili treba u zahod napravite malu pauzu.
Dobra epizoda,a?
Malo nesvakidašnja.
A jeba te, pa nećemo se zajebavat'!
SPIG, za one koji su nas tek otkrili.
Iskoristio bih ovu pauzu i pozdravio sve one drage ljude koji su me komentirali, nazvali i smsali.
Pozdravio bih i one što su zakurac, ali što ću Vam ja?
Idemo dalje.
Finale će biti grandiozno!
15.00
Naždrao sam se kao prase !
Debrecinke, teletina i malo ćevapa.
Ne znam kako vegetarijanci mogu ubijati biljke!
Napadaju nas da ubijamo životinje, a oni im obrstili svu hranu koju pasu.
To je licemjerje.
Ušao sam u sobu, uzeo valjak, a na zidu me dočekalo ovo.
Ako ste u subotu čitali 'Jutarnji' sigurno Vam je promaknuo odličan tekst Vladimira Arsenijevića.
Naime, u uglednom časopisu 'Psyhological science' znanstveno je dokazano veza između desnice i niskih kongitivnih sposobnosti.
''...osoba koju u detinjstvu odlikuje niži stepen generalne inteligencije kasnije će biti sklonija rasizmu...''
Kako je ovaj tekst zaslužio jednu čitavu epizodu probat ću ukratko pojasniti.
Nakon svih gadarija koje su pod maskom domoljublja napravljene ovoj lijepoj zemlji u zadnjih dvadeset godina desničarsko nošenje Svetog križa na lančiću ima smisla kao kad bih ja oko vrata objesio punjenu papriku.
Samo desnica to ne može razumjeti.
Znanstveno je dokazano!
Uglavnom, praščićeva poruka 'Živila Hrvatska' mi je izgledala kao da me Čobanković sprda.
S 913, udri !!!
Na kraju je društvo izgledalo ovako.
17.20
Dva sata kasnije žena uzima foto aparat i gleda slike koje ste upravo vidjeli:
''I ti si slikao ove gluposti za svoj usrani blog, a nisi bio vridan dicu slikat' kraj slike prije nego ste je opiturali.''
A jebi ga, ni na kraj pameti.
Bitno da sam se sjetio da je tovar rekao:''Nemoj mene!''
Klasična muška budala!
Kroz boju su se nazirali obrisi mog remek djela i samo sam rekao kćeri da ću ujutro dati treću ruku da ih maknemo zauvijek.
Forever!
Ah da, ona je na poklon od rodice iz Zagreba dobila onu apstraktnu sliku koja se zalijepi na zid.
Znate, kao one šare koje Tyson ima istetovirane oko oka.
Velike su jedno dva kvadrata, ali na zidu izgledaju mrak.
Dogovor je bio da ćemo ih zalijepiti sutra navečer.
A meni onda bilo malo žao.
21.50
Kćer i ja sjedimo u sobi.
Svježi miris friške boje.
U zadnje vrijeme je počela doslovno gutati 'Alan Fordove' što mi je neobično drago.
Čita i smije se naglas.
Kad je vidjela scenu u kojoj onaj klošar krojačkim škarama striže nokte na nogama pitala me tko su ti luđaci Magnus i Bunker pa sam joj rado objasnio.
Mojoj dragoj je najsmješnije kad Broj Jedan gura kolica, a kraj njega piše 'gnik, gnik!'.
Vidim ja da moja curica gleda u obrise Winniea i društva i nešto razmišlja.
Razmišlja.
Razmišlja.
Kao profesor Baltazar.
''Tata; kad bi prešao crnim flomasterom preko njih izgledali bi kao strip!''
Molim?
Čarobna rečenica.
Đe me nađe?
Ajmo probat'!
Idem po flomaster!
22.00
Neobično sam ponosan što smo se te nedjelje u deset navečer jedino moja kćer i ja u čitavoj povijesti čovječanstva bavili jednom granom umjetnosti koja još nije viđena.
Restauriranjem svježe opituranog Winnie the Pooha.
Ja sam izvlačio konture, a ona ih je markerom crnila.
'Da sam znala da'š me slikat, ne bi obukla majicu Pokemon trener!', rekla je u tom trenutku.
23.15
Gotovo!
Gledali smo u sliku jedno dobrih deset minuta.
Mater je bila budna, pozvao sam je i bila je oduševljena.
Ono prije je bila freska u dječjem vrtiću, a ovo je materijal za likovne udžbenike.
Ovo je klasik.
Walt Disney mi maše sa oblaka.
Winnie i društvo žive!
Samo što su sad malo stariji!
I ozbiljniji!
Posebno prasac i boja njegove majice.
Jebi ga, ne mogu si pomoći !!!
Ali sam po stoti put dokazao da novac nije najvažnija stvar u životu!
Ako među Vama ima luđaka koji su ovu maratonsku 284. epizodu 'SPIG'-a odradili do kraja evo Vam još jedna prigodna pjesma.
Nema nikakve veze sa današnjim tekstom, ali solo na gajdama od strane one ekipe u kiltovima je jedan od najljepših trenutaka u glazbi koje su moje uši ikad čule.
I da, znam da je Lennon bio puno veća faca, ali Mc Cartney mi je ipak srcu draži..
A što ćeš?
Da li ste ikad u životu zaplakali ?
A da li Vam se ikad u životu tuga i očaj pomiješala sa srećom i ushićenjem koje se pretvorilo u još nedoživljeni koktel emocija?
Scena je izgledala ovako:
Držim papirić na kojem piše 'Roger Ridley'.
Stojim iza kolege.
On ukucava i očekujemo neku dobru pjesmu.
Enter.
Počelo je lagano, mislimo, ništa specijalno, a onda se počelo širiti...
Obuzima.
Osjetio sam kako mi od glave do pete prolaze trnci.
A onda je puklo.
Jebi ga, suzu ne mogu pustiti.
Da sam bio sam isplakao bih se sigurno.
Previše toga se skupilo.
ADIO I NIKAD VIŠE!
'Smrt je samo prelazno stanje!', ponavljaju neki.
Onom tko to kaže najčešće su svi živi i zdravi.
Ta rečenica ima smisla kao kad ti doktor koji puši dvije kutije dnevno kaže da se ostaviš pušenja jer je štetno za zdravlje.
Bio je listopad 2011.
Pregled je bio rutinski.
Doktor ima zabrinuto lice.
'Gospođo, dođite da Vam nešto kažem!'
Čim te zovu na taj način uvijek te nešto stisne oko srca.
Znaš da se sprema nešđto gadno.
Otac je sjedio u čekaonici i čitao novine.
Jedva je čekao da dođe doma i ode u polje nastaviti sa radom gdje je stao.
Mjesec dana se čudio kakvo ga je to sranje od bolesti strefilo.
Mi smo skupljali snagu da mu kažemo.
Od dijagnoze je prošlo pet mjeseci.
Besmisleni odlasci doktoru, alternativno liječenje, promjena prehrane...
Gubljenje vremena.
Smršavio je, povukao se u sebe...
Jedan je doktor davno rekao da kad bude prestao raditi da će ga nestati.
A on još uvijek želi, ali ne može.
'Smrt je samo prijelazno stanje',ponavljaju neki.
Možda, ali ja znam da mog starog dogodine u ovo vrijeme neće više biti sa mnom.
Prigodna pjesma bila bi možda 'Oprosti mi pape'.
Previše patetično.
Zato sam izabrao ovaj klasik.
U izvedbi za pamćenje.
Sinoć me toliko razbilo da cijelu večer nisam došao sebi.
Dozvolite joj da se razvije.
Pustite je da Vas usiše.
Predajte joj se.
Ne znam za Vas, ali ja ovaj trenutak neću nikad zaboraviti.
Znam ja dobro da je riječ o čistoj utopiji, ali netko je jednom lijepo rekao:
''Idealizam je jedina religija u koju čovjek mora vjerovati ako želi ostati čovjek.''
U vrijeme kad je jedino i najveće božanstvo postao smrdljivi novac ovi su prizori naivni, hipijevski i staromodni.
U vrijeme i kad je najvećem optimistu postalo jasno da svi skupa idemo u krasan kurac ovo nam treba više od svega.
I ZA KRAJ....
Kako ne bismo svi skupa potonuli do kraja za kraj ću aktivirati svoj najjači obrambeni mehanizam kojeg mi je dragi Bog podario.
Pexa, prijatelju, 'SPIG' ti čestita od srca!
Ne reda radi, već stvarno od srca!
Ovo za kraj ide samo za tebe i tvog sina.
Ja je ne mogu prestati slušati već pet dana.
Ova neurotična baba sa SG-jem u rukama jednostavno razvaljuje!
Dosta mi je patetike, let's rock !!!
O LJUBAVI PREMA ŽIVOTINJAMA…
Postoje na svijetu ljudi koji ne vole životinje.
Netko ima alergiju na mačku, netko ne voli da mu cucek izasere kauč u apartmanu, netko se boji psa (znate ono, prema Vama trči zvijer od kojih osamdesetak kila sa glavom veličine kante 'Jupola', a gazda govori: 'Neće Vas, ne bojte se, Bibi je dobar!'), netko (npr. ja prošlog ljeta) ne voli kad mu se cucak posere ispred kapije, a vlasnica bi se još i svađala pa sam je bio prinuđen poslati u pičku materinu što inače nije moj običaj.
Netko je jednostavno toliki ogrezao u mržnju prema svemu da ne podnosi ni samog sebe, a kamoli beštije.
Postoje, s druge strane, i ljudi koji jako vole životinje samo su u banani, na ovaj ili onaj način, pa to opet nije to.
PRIČA PRVA
Svi znamo da za zdravi ženski metabolizam najblagotvorniji učinak ima povremeno sjedanje na sočni, debeli kurac.
Neke naše sugrađanke uporno potiskuju tu svoju potrebu pa lijek za svoju frustraciju pronalaze u pretjeranoj ljubavi prema svom kućnom ljubimcu.
Moja bivša susjeda iz Rijeke je imala umiljatog pekinezera kojem je nakon svake kakice vlažnom maramicom brisala šupčić.
A gremlinu drago…
PRIČA DRUGA
Kad netko dadne, štajaznam, tri tisuće eura za mačka kojem je tata europski šampion, a mama svjetski pa se onda to pari i stvara kapital to mi je jasno.
Ali kad netko da tri tisuće eura za mačka da bi na jutarnjoj kavi mogao reći: 'Mi smo dali tri tisuće eura za mačka!' riječ je o čistoj bolesti.
Pa mu još odrežu jaja (ono jedino što vrijedi) pa postane neupotrebljiva hrpa i umjesto da se 'jebe ka maška' ono…
Veljača, sa svih strana sve pršti od jecaja mačjih orgazama, a tvoj kastrirani Ferdo stoji kao fikus kraj špahera.
Otužno.
Znam da je vic već bio na 'SPIG'-u, ali ne mogu odoljeti.
Odveo stari mačak mladog na jebačinu.
Sjeli oni na ogradu, brije bura, temperatura ispod nule, smrzli se kao pičke i čekaju…čekaju…čekaju….od eventualne mačke za jebačinu ni traga ni glasa.
Prošla ponoć, a mali mačak prekriven ledom govori starijem:
''Slušaj, ja bih jebavao još pet minuta pa bih išao doma!''
PRIČA TREĆA
Jedan moj bivši susjed je živio nekih pedesetak metara ispod ove što je gremlinu brisala guzu vlažnim maramicama.
Bili su ljudi u četrdesetim i, jebi ga, nisu mogli imati djece.
Zato su on i gospođa svu svoju ljubav poklonili svom mačku.
Iako mi je ljudi i dan danas žao uvijek se nasmijem kad se sjetim njihova foto albuma sa dvjestotinjak vrlo zanimljivih fotografija:
Mačak spava, mačak jede, mačak se igra s loptom, mačak u vrtu, mačak lovi vlastiti rep, mačak u Gorskom kotaru, mačak nakrivio glavu, mačak nakrivio glavu al' na drugu stranu, mačak kraj felge od auta, mačak skače na zid, mačak mutan jer je slikan bez blica…
PRIČA ČETVRTA
Ova priča spada u domenu znanstvene fantastike i uopće me neće čuditi ako posumnjate u njezinu vjerodostojnost
Iako sam to vidio na svoje oči i dan-danas, nakon petnaest godina ni sam u to ne vjerujem.
Radili smo struju u samom centru Rijeke.
Ako niste znali tamo na Korzu i oko Korza žive ljudi.
U prizemljima obično sve bliješti od šarenih izloga.
Na prvom katu obično budu neki odvjetnici ili raznorazni liječnici-specijalisti.
A što je na drugom, trećem?
E to ja znam!
Bili smo u jednom stanu radi zamjene dovodnog kabela i brojila.
Do njihovog stana na čertvrtom katu vodile su drvene skale.
Kad mi je čovjek otvorio vrata zapahnuo me takav oblak smrada da sam se zamalo izrigao na licu mjesta.
Uglavnom, u trideset i nešto kvadrata živi jedna obitelj od kojih je jedan teški invalid.
Zahod im je vani na stubištu, točnije na polukatu, pod pun smeća, prozor neotvoren godinama, sudoper zatrpanim LIMENIM pijatima…
Kćer, komad kible od nekih dvadesetak godina se taman šminkala i lakirala nokte jer je išla na na posao.
Po podu su na svakom koraku bile zdjelice sa mačjom hranom.
Osušenom, friškom, usmrđenom…
Jebenim zdjelicama nema kraja.
'Majstore, pa dobro koliko na kraju imate mačaka?', pitao sam ga malo kasnije.
'Šesnaest!', glasio je odgovor.
Ovaj bivši kolega malo kasnije je na pola glasa izustio nešto presmiješno:
'Znate šta, dečki? Ja bih njima umjesto struje pustio plin!!!'
A sad načas zaboravite na sve ovo i upoznajte Đuru.
Totalni zaokret.
PRIČA O ĐURI
Da li pamtite svoja prva pijanstva?
Da li ste ikad susreli čovjeka s kojim se dogovorite da će doći po Vas u osam, a jedan put dođe u jedanaest i kvarat, drugi put u jedanaest manje deset, a treći put u ponoć, a četvrti put ni ne dođe ili dođe preksutra?
Da li ste ikad susreli tipa kojem je pet godina na gramofonu jedina ploča bila 'Deep Purple – In rock'?
Da li Vam se kad dogodilo da prvi put u životu uzmete ocu auto, pukne Vam sajla od ručne kočnice i u trenutku kad ste se skoro onesvijestili od panike vaši suputnici Govnjarević, Mali i Đuro rigaju od smijeha, a Mali da te utješi kaže:
''Sad kad te zaustavi policajac i pita da li vam je ispravna ručna kočnica ti mu je samo pruži kroz prozor i reci da je.''
Da li Vam se kad dogodilo da se u prisustvu svjedoka kladite s nekim u pizzu da se nećete mjesec dana brijati?
Zanimljivost je u tome da, u slučaju da izdržimo, ovaj treći koji je svjedočio plaća pizzu-obojici.
Normalno da smo izdržali i onda je ovaj treći išao u vojsku.
Bilo je to '94. i onako mladog i zelenog su ga poslali na ratište.
Umro je pod jako čudnim okolnostima tako da ni dan danas ne vjerujemo u priču da si je sam oduzeo život.
A govor koji je prepotentni gnjilaš u odori hrvatske vojske održao iznad kapse spada u antologiju domoljubnih nekrologa :
''…Svi mi život gledamo bjelo, ali ondak neki od nas počmu gledat crno. Tako je i naš E. počo gledat crno…''
Bez imalo respekta što uplakani majka i otac urlaju do neba.
Svi smo bili u kurcu jako dugo.
Onda je, nakon nekih mjesec dana, moj prijatelj Đuro rekao rečenicu koja je i meni bila na pameti od prvog dana, ali je nisam imao muda izreći:
'Jeben ti, na ča su sve ljudi spremni samo da ne bi platili pizzu'!
I tko ga onda ne bi volio?
ĐURO BI KUPIO 'WHISKAS' SVAKI DAN
Bio je travanj 2000.
Do smaka svijeta nije došlo.
Zato smo nabavili mačića.
Crno bijela dlakava loptica se brzo svima uvukla u srca i dali smo joj ime po nadimku jedne od najvećih legendi koju je općina Viškovo ikad imala.
Đuro.
Inače, kad se netko nadugo i naširoko raspriča o svom kućnom ljubimcu to su, po mom mišljenju, najdosadnije priče koje postoje i zato bih Vas poštedio prepričavanja svih onih lijepih trenutaka koje nam je naš dobri Đuro u tih devet godina poklonio.
Ipak moram spomenuti onu legendarnu scenu kad smo se žena i ja vraćali iz video kluba i ispred kuće vidjeli pet-šest mačaka ala one iz Tom i Džerija sa naušnicom, povezom preko oka i kandžom od metra.
Dvije su se, jelte, oprašivale, ostale su gledale.
Jedna bez uha, druga bez oka, treća ofucanog repa, četvrta sa krvavom ranom na glavi, a među njima i naš voajer Đuro sjajne, mirisne dlake oprane u suhom šamponu i sa crvenom mašnicom oko vrata
Izletjeli smo iz auta kao furije.
'Marš, Đuro, makni se od tog ološa!'
Bio je i ostao čudo od mačka.
Danas potpuno razumijem svoje susjede i onaj njihov foto album.
Otkad znam za sebe uvijek sam mislio da sam perverzan.
E sad.
Netko bi se toga sramio, ali meni je to bilo baš fora.
Onda sam bio učlanjen u onaj besmisleni 'Svijet knjige' koji me dvije godine prisiljavao naručivati govna od knjiga svako tromjesečje.
Prvih pet-šest narudžbi je još imalo smisla, ali zadnje dvije su se morale naručiti da bi se ispunila članska obaveza.
Znači iz - očaja.
Moja vrijedna biblioteka postala je bogatija za dva naslova :
'Liječenje meditacijom' i – 'Kamasutra'
Ovo prvo je obično govno kakve ima svaka trafika koja drži do sebe, a ova druga je bila već puna lijepih kolor fotografija preko cijele stranice.
Bilo je tu i pičaka i kuraca i guzica i sisa i lizanja i zabadanja prstiju u raznorazne tjelesne otvore i sisanja testisa…jednom rječju, odlična knjiga.
No, ono što je za ovu priču puno interesantnije je činjenica da su apsolutno sve moje perverzije, lizanja, položaji, fetiši i slične razbibrige poznate već tisućama godina.
Mislio sam da sam neki puno maštovit tip, a ono - kurac!
Solidan prosjek.
I onda sam Vam ja prošle godine pričao sa mojim vjenčanim kumom Dirkom Digglerom.
Stari dobri Dirk je onaj noćni recepcioner koji je tijekom svoje prebogate karijere odgledao više od tri miljarde tetrabajta juporna.
Totali u kojima neka guzica skače po jajima ga navode na zijevanje.
Još od VHS-a.
On mi je prvi spomenuo da postoji – smokva.
Smokva je svojevrsni blog na kojem se jebeš putem skajpa.
Oni koji se sad smiju koliko sam ja glup i zaostao neka čitaju dalje.
Mislim, znao sam ja da takve stvari čine tri četvrtine neta, ali ovo je za mene zadnji dokaz da je svijet išao u kurac.
Kad su samoupravljači (s obvezom) u socijalizmu htjeli pojebati nešto sa strane trebao je na sindikalnom izletu popiti par litara gemišta, malo zaplesati sa Marijom iz kadrovskog, a onda je odvući u sobu i fino je pojebati uživajući u Marijinim mirisima, grčevima, sokovima…
Danas, hvala Bogu, imamo Smokvu.
Ideš u Crkvu, vjeran si svojoj supruzi, pet puta si se jebavao i imaš petero djece, a okolini moraš glumiti uzornog Hrvata, supruga i smjernog katolika pa se ulogiraš na - Smokvu.
Vjerujem da neka nježna dušica još ne vidi što je tu tako čudno pa ćemo probati objasniti.
Ti si se prijavio pod nickom, štajaznam, Praščić.
E, onda si pronašao, štajaznam, Zvončicu i sad Vi ćatate da se bolje upoznate.
Kad ste se dobro upoznali palite kamerice i – evo Vas.
Evo je na monitoru.
Malo ti smeta što je zeru razroka, al' šta je tu je.
Žena je, super.
Kao pravi đentlmen izvadiš kurac - udri..
Njoj je malo neugodno, ali onda i ona skida gaćice i počne trti pizdu.
Ti ne osjećaš njene mirise i sokove jer u zraku se osjeća miris sarmi koje je žena kuhala za sutra.
I tare ona pizdu, di drkaš ko zvijer i mašeš s njim lijevo desno da se ova na monitoru više uzbudi.
Malo ti smeta što je baterija pri kraju, a ne da ti se naperen akurca tražiti kabel.
Ona na smokvi već đomba pa ima i neku plastičnu web traškalicu za pizdu pa si je gurka.
Izvadila sisu i iza nje se otvaraju vrata.
Ti skočiš ko oparen, istovremeno oćeš spremiti kurac i isključiti skajp i onda se smotaš i padneš sa stolice, čuješ sa laptopa neku svađu i lagano sa strane prstom prilaziš tipkovnici, a kurac, glup ko kurac, i dalje stoji napeto.
Živčano izlaziš iz Windowsa i ulaziš u zahod.
ŠTRC!
A za dva tjedna u trgovačkom centru vidiš Zvončicu s mužem.
Malo je razroka pa ne znaš da li gleda tebe ili u 'Hervis'...
1.ČIN
NAJBOLJI SLOM ŽIVACA IKAD PRIKAZAN NA FILMU
Mladi američki turist Billy Hayes početkom sedamdesetih putuje u Tursku.
Jeftino kupuje dvije kile hašiša s namjerom da ih prebaci doma.
Uvodna scena u kojoj ide prema aerodromu dok u pozadini slušamo otkucaje njegova srca spada u ona nezaboravna filmska iskustva.
Normalno, pao je i završava u turskom zatvoru.
Najbolja definicija turskog zatvora bila bi-pakao.
Tu upoznaje još jednog Amerikanca s kojim planira bijeg.
Zatvorski čuvar je jedna neviđena ljudska ološ i u nastavku priče, upravo zbog njega, Billov prijatelj najebe i završi u, pazite sad, ludnici turskog zatvora.
Nakon dugog, predugog dobrog vladanja Billy doživi slom živaca i ide presuditi čuvaru u vjerojatno najboljem slomu živaca ikad prikazanom na filmu.
A najstrašnije u svemu je to što je priča istinita, te 1978. film je dobio šest nominacija za Oscara, potvrdio dvije i do dana današnjeg za mene ostaje najbolji zatvorski film ikad snimljen.
Ne znate o čemu je riječ?
A što ću Vam ja…
2. ČIN
NAJBOLJI SLOM ŽIVACA S AKTERIMA KOJE POZNAM
Godina je 1996.
Momak iz Rijeke se taman iskrcao s broda.
Bio mazač u stroju.
Kurčev brod, kurčev posao, kurčeva plaća, kurčeva kompanija…
Odlučuje pronaći neki posao u domaji.
Nakon puno natezanja uspio se ubaciti u jednu riječku firmu za montiranje centralnog grijanja ( preko veze, normalno.)
Prvih par dana ga je dopao moćni 'Hilti 74' i nastojao se pokazati u čim boljem svjetlu štemajući kao da je sudnji dan.
Idila je kratko trajala jer poslovođi nije bio baš simpatičan.
U narednih par dana zaredala su prcanja u stilu:
'Zašto tako, a ne ovako, čemu to, zašto ovo, a ne ono…'
Rijetko opravdana, većinom bezrazložna.
Momak je bio jako kratkog fitilja i čudio se samom sebi i svojoj staloženosti budući da je ta nesnošljivost rasla iz dana u dan.
Ovakve situacije su jako nezgodne jer:
a)moraš paziti da ne ostaneš bez posla
b)moraš paziti da ne osramotiš čovjeka koji te zaposlio
c)nemaš ničiju podršku jer te nitko ne pozna
d)ne smiješ se buniti jer si tek došao
Ostatak ekipe se držao suzdržano iako bi mu u četiri oka rekli da je ovaj malo nezgodan tip, ali da im isto nije jasno zašto ga toliko ne podnosi.
I onda je svanuo taj četvrtak.
Na samom kraju radnog dana poslovođa je počeo toliko vrijeđati i pičkarati da mu se ovaj momak unio u facu i rekao da će ga…a ovaj ga je samo odgurnuo:'Ma šta ćeš ti?'
'Alo koji Vam je kurac?', zapitao se ostatak ekipe i počeo ih razdvajati.
Na tome je stalo.
To popodne momak je nazvao čovjeka koji ga je ubacio u firmu.
Ovaj se nije mogao načuditi jer mu je taj poslovođa inače u redu čovjek, ali da je čuo da doma ima nekih privatnih problema.
Ponudio se da će on to sve izgladiti.
Ovaj je rekao da ne treba izglađivati ništa.
Ostatak dana i noći proveo je živčano pušeći i šećući se po kući.
JUTRO POSLIJE….
Ekipa se ujutro sastajala u onom baru za pijančiće smještenom između zametskog okretišta dvojke i zaobilaznice.
Neka dva u trlišu su mućkali pelinkovce i duplali tris na dvije velike pa malu (jer su maloprije bile zaredom tri male, a poker su tukli na veliku pa falili), ekipa se naslonila na šank, naručila kafice, rastegla nove listove i sportske, zapalila cigar slušajući pjesmu 'Pjevam i živim' u izvedbi Olivera i Vladimira Kočiša zeca.
Odjednom su se otvorila vrata.
Junak naše priče je uletio u kafanu kao furija.
Bez ikakvog 'dobro jutro' i 'ae, dis šefe?',
Poslovođa nije uspio ni podignuti ruke, a ovaj ga je iz zaleta tako raspalio šakom u glavu da mu je iz žvala poletjela slina.
Razletiše se i kafice i pepeljare i čaše s decom mineralne i čikarice pune makjata s hladnim mljekom i smeđim šećerom i stranice novog lišća i sportskih i upaljači…
Sve je poletjelo u tri krasne pičke materine.
Kako i dolikuje!
Poslovođa se dizao s poda s tankom crtom krvi iz nosa.
Mogli su krenuti na obavljanje radnih zadataka.
3. ČIN
NEMA PIZDE PA JEBEMO BOGU MATER!
Jebavanje.
Cjelokupni smisao života sazdan je u ovoj lijepoj imenici.
Kome nije nek pročita pažljivije.
Jebavanje.
Ima li što ljepše nego se dobro izjebati i spokojno zaspati ušuškan u naručju voljenog bića?
Zvučim kao primitivac?
Znam!
Da sam u pravu!
Svima čitateljima 'SPIG'-a koji se još nisu jebavali od srca savjetujem da to učinite čim prije.
Velik broj mladih ljudi, lišen ove elementarne ljudske potrebe, često traži sreću među gubitnicima sličnim sebi i onda svoju nakupljenu frustraciju upražnjavaju na vrlo necivilizirane načine.
Lišeni jebačine gube volju za osobnom higijenom, volju za radom, volju za zubarom i za mijenjanjem donjeg rublja.
Ljepše rečeno - počnu jebat Bogu mater!
Problem dotične zanimacije je u tome što ne stvara nikakvu ugodu.
Pušači nakon seksa trepere i zapale cigaretu. Nepušači trepere i frajerski gledaju u plafon te se igraju ili sa pišom ili sa sisama voljene osobe.
I jedni i drugi se osjećaju odlično.
Omladina lišena tog pražnjenja taloži svoj gnjev i umjesto da dobro razmisli i nakon toga se baci pod jureći vlak svoj jad iskazuje tučom.
Razbijanjem.
Agresijom.
Divljaštvom.
Nasiljem.
Mržnjom.
Destrukcijom.
Ugrožavanjem čestitog svijeta.
Smatram da među najljepše vijesti spadaju one o huliganskim neredima nakon utakmica i međusobnim obračunima koji ponekad rezultiraju time da se nekog od tih nekorisnih govnara poravna metalnom štangom.
Do smrti.
Malo se tobože kršćanski zgrozimo, a zapravo nas i nije nešto previše briga.
Mislim, moglo ga se probati preodgojiti, školovati, moglo mu se ocu na vrijeme odrezati kurac da mu još ne pravi i braću, moglo ga se poslati ga da uči za npr. kuhara pa mu umjesto crne ustaške kape mogla staviti bijela kuharska kapa… moglo ga se, ali nekako sumnjam da bi se što postiglo.
I sumnjam da bi govno ikad pokazalo mrvicu zahvalnosti.
A potrošili bi se pusti novci.
Bolje je ovako.
Pokrijte ga spitfajericom!
A onako usput, sjećate li se četničke gamadi na Maksimiru 1991.?
To je bilo ono kad su stranice sranja zvanog 'Ćao tifo' odjednom oživjele.
Znam da neću otkriti nikakvu toplu vodu, ali tom prilikom je jedan običan, normalan dečko (danas 40-godišnjak) proboden nožem.
Oporavljao se dugo, a posljedice osjeća i dan danas.
Ne biste nikad pogodili tko mu se od igrača, trenera i uprave jedini javio?
Nitko!
Nek' nam jedina zadovoljština u cijeloj priči bude to što se NK Dinamo svojim atraktivnim nastupom u Ligi prvaka vrhunski posrao na svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.
I neće se izvući.
Koliko god treštale vuvuzele…
Žao mi je jedino mog prijatelja Govnjarevića, vatrenog 'Dinamovca'.
Di si druže, nabijem te na kurac?
4. ČIN
JEDINA TUČA KOJU PRIZNAJEM
WONDER WHEEL KOTAČ IZ LUNA PARKA
Jedan od najbizarnijih slučajeva koji sam citirao bezbroj puta (u životu, ne na 'SPIG'-u) je onaj slučaj kad je ispred minornog 'Getroa' svađa zbog parkinga (?) prerasla u -ubojstvo pištoljem.
NAJFURIOZNIJA UVODNA ŠPICA U POVIJESTI SEDME UMJETNOSTI
Svaka budala koja drži do svoje gluposti u današnje vrijeme u garaži ima pištolj, pušku ili bombu.
Gotovo sa sjetom se sjećam vremena kad su se nesuglasice rješavale starom, dobrom šakom u glavu.
Frajerski, muški i na jedini ispravni način!
Jebem ti mater, jebem ja tebi, pička, kurac, mama ti se jebe s crncima, sestra ti je radodajka, ma kome je sestra radodajka jebem ti oca i mater, skidaju se jakne, malo naguravanja, poleti šaka, pljas, ovaj je na podu, liže krv iz nosa…i to je to.
Nema cipelarenja, gaženja petom po licu, pražnjenja šaržera u čelo rosno.
Oružje je za pičkice!
VOĐA ROGUESA UBIJA ČOVJEKA I NASTAJE PAKAO U KOJEM NASTRADA CLEON
Nego, jeste li skontali ove podcrtane podnaslove?
Ako jeste svaka čast!
Ako niste, stiže još:
Swan, Ajax, Snow, Cochise?
'Gramercy Riffs' im preko radija naručili pjesmu 'Nowhere to run'?
Vođa 'Orphansa' se kurči sa člankom iz novina?
Mazne pičke pod imenom 'Lizzies' dovode ih u svoj stan?
A tek 'Turnbull A.C.S.' i onaj na rolama u javnom zahodu?
A odjavna špica uz pjesmu 'In the city' Joe Walsha?
(Sve iz glave, kruv te nejebo.)
Kako bi provjerili razinu svog testosterona predlažem Vam da kliknete na slijedeći isječak.
Slobodno pojačajte zvučnike!
Ja sam se već sad naježio!
Ako netko među Vama zbilja nikad nije vidio 'Baseball furies' kako trče kroz onaj njujorški park u lovu na 'Warriorse' to mora da je bilo stvarno tužno djetinjstvo…
Kliknuo si zakurac!
'SPIG'-ova interaktivna galerija…
Ideja je odlična!
Htjeli smo Vam predstaviti čim više ludosti iz naše prebogate arhive po principu 'slika govori više od tisuću riječi'.
Ne znam za vas, ali meni je bilo odlično!
Specijalno.. E.T. pimp!
Iskoristio bih priliku pa bih nakon dugog snebivanja svim dragim i vjernim čitateljima iz Rijeke i Zagreba, školskim kolegama, prijateljima iz djetinjstva, svim onima s kojima sam godinama dijelio dobro i zlo, svima s kojima sam skupljao sličice, žvakao 'Bazooke', svima s kojima sam razmjenjivao stripove, ploče i kazete i visio po koncertima, sve kojima bih od srca davao zadnju cigaretu iz kutije, ma zapravo, apsolutno sve koji me osobno poznaju, vole i poštuju i skupa s nama se već dvije godine smiju, tuguju, vesele….sve ih ovim putem želim od srca pozdraviti i napokon im sasvim zasluženo poručiti da im jebo pas oca i mater!
Oni znaju zašto!
Ova epizoda im je zadnja šansa za popravak.
O čemu je riječ?
Rectus aquas non cvastum loncarius.
(Lončanica bez vode nikad neće do kraja procvasti.)
I još nešto!
Draga Fatalna, poklon za tebe je već spreman.
Samo ostavi svoje podatke na spig-cro@net.hr.
Na obostrano zadovoljstvo!
Čitatelje strahovito zanima dalji razvoj ove priče!
…a, onako usput, Luxonove atraktivne kolegice s posla me zovu 'Mrnjau'.
A sad krećemo…
Prvi vjesnici proljeća (Bosanci na mješalici) rekli su zimi zbogom.
Svi na mom lijepom otoku nešto piturivaju, gletaju, čiste, popravljaju…
Sunce je opet uskrsnulo!
Bibinjci tvrde da im popa nikad nije zanimalo koliko ministranti čine drkicu i da se na njemu uopće ne primjećuje da je gad do kosti.
Benzin je cijenom postao ravan bureku s mesom.
Serija 'Walking dead' je nešto najmoćnije što su moje oči u zadnje vrijeme vidjele (hvala kolezi)…
Na Jutjub su procurile snimke na kojima Jole i Stavros pjevaju 'Jasenovac i Gradišku staru'.
Pravi Veliki Hrvati, nema šta!
Bili su mi stvarno vrhunski glazbenici i dosad pa im ovaj novi image sasvim lijepo pristaje.
Jadan Bože!
U koji drhtavi komad govna se ova država pretvorila…
Počeo je 'Survivor' i čekam da neko umre od neke tropske bolesti kako bih se i ja uključio u show, ali nažalost sigurno stoku cijepilo…
A da novac uvijek ide u krive ruke dokazala je ekipa '24 sata'.
Neki starac (ne znam otkud je, ali, srećom, nije Dalmatinac) prije par godina dobio 7,5 milijuna kuna na lotu.
Sedam i pol milijuna kuna.
Danas nema ni lipe za registrirat' auto.
Kako?
Lijepo, novce je većinom posuđivao, a nitko mu nije vraćao.
Rekao je da su svi odjednom postali dobri prema njemu bla, bla…
Skupilo se oko njega rođaka, prijatelja, slučajnih prolaznika, reggae glazbenika, TV inkasatora, dekoratera izloga, kazališnih inspicijenata, apsolvenata egiptologije, nigerijskih izbjeglica, ruskih snajperista…
A sad sirotan rasprodaje stvari…
Sedam i pol milijuna kuna otišlo u dim.
Diz'bijo nidi,štazradio ništa.
Zamišljam da se to desi meni!
Zamišljam nekog čovjeka xy i cijelog života ga ni ne primjećujem koliko mi je nebitan.
A onda, jednog dana dobijem na lotu i nakon dvadeset godina obostranog ignoriranja na mojim vratima se pojavljuje njegova supruga.
U rukama drži veliki pijat sa vrućim palačinkama.
''Evo, Igorovsky lipi moj, malo san pekla, pa mi reka muž da van donesen da malo probate! Samo pazite još su vruće! Ove live su sa domaćon marmeladon, a ove desne sa nutelom!''
Za razliku od onog starog glupana koji bi joj odmah dao jedno dvadeset tisuća kuna, ja bih zagrabio jedno osam komada, potrpao ih u usta i gutao ih onako vruće, bez žvakanja sve dok mi se ne bi počelo vraćat'.
Kad bi njene oči zaiskrile (čitaj: kad bi se ponadala da stižu pare) uljudno bih je pitao da li je za čašu soka, a onda bih joj dao vrećicu sa smećem i zamolio je da je negdje usput baci.
Drago čitateljstvo!
'SPIG' Vam u današnjem izdanju nudi jednu neponovljivu priliku!
Za naš idući susret nudimo jedno iznenađenje.
Sami ćete izabrati epizodu koju biste htjeli čitati!
Je, je, dobro ste pročitali!
Sami birate, alo?
Sami!
Sadržaj iduće epizode 'SPIG'-a je u Vašim rukama!
Birate između:
a)MALO NAS JE AL' SMO GOVNA – ogledi o hrvatskom nacionalnom pitanju (nemojte ovo, molim Vas)
b)FIGHT CLUB – prošle godine se navršilo točno četrdeset godina od najbolje tuče na ovim prostorima ikad. Nasilje rezultira nasiljem. Najpoznatije tuče koje su zaslužile biti na 'SPIG'-ovim stranicama.
c)'SPIG'-ova INTERAKTIVNA GALERIJA – najoriginalniji vizualni umjetnik svih vremena. Bez zajebancije.
d)GLUPAN.HR– zbog čega bi trebalo trajno zabraniti anonimne komentare na webu
(sjetite se one buba švabe koja se nedavno prepala da slučajno ne odemo na njegov blog pa je jadan smandrljao ime dvaput…Ne moraš se bojati, ne čitamo pizdarije!)
e)NEMA TUJE-kako se uredništvo 'SPIG'-a 08.03. ove godine ozbiljno prepalo da dolazi smak svijeta
f)KULMINACIJA HRVATSKE GLUPOSTI - najnovije urnebesno izdanje 'SPIG'-ovih otočićanskih štorija
A ako su Vam sve ove teme zakurac onda:
g)nešto po vašem izboru
Eh da!
I najvažnije za kraj!
Pošto je i nama proljeće pa i sami piturajemo, rušimo, čistimo…malo ćemo potisnuti 'SPIG' u drugi plan.
Sve u svemu s nestrpljenjem očekujemo Vaših minimalno petnaestak (15) glasova sa prijedlozima za iduću epizodu.
Ako u Dalmaciji nemamo ništa bar imamo vremena za čekanje!
Nadam se samo da nisam malo pretjerao i uvrijedio svoje drage prijatelje, nabijem ih sve skupa na kurac!
Mrnjau?
Ne da smo pukli od smijeha nego za to stvarno nema adekvatnog izraza u našem jeziku..
Gospođici Fatalnoj (iako će prije bit da je to bio neki gospodin 'Fatalni' sa istančanim smislom za humor dostojnim bloga koji ga je naprosto) šaljemo pozdrav kao kuća.
Draga naša 'Fatalna', mi bi ti se rado pofatali.
Uvik i posvukuda.
Groaaaaar…
Od danas krećemo sa jednom sasma novom rubrikom kojoj ćete se sigurno htjeti vraćati.
Dakle, dobrodošli u 'SPIG'-ovu interaktivnu galeriju!
Općepoznato je da mnogi blogeri u trenucima očaja ne znaju šta bi, idu na jutjub, stave neki glazbeni spot i onda su oni kao napravili post i na račun tog besmislenog govneta skupe komentara kao mi u šest mjeseci.
Kako smo mi još davno odlučili biti svojevrsna katedrala prosvjetiteljstva ne možemo si dozvoliti te jeftine trećerazredne štoseve.
Izrada svake naše epizode iziskuje dosta vremena, truda, ljubavi i muke, ali nama radi Vas ništa nije teško jer pulsirajuća strast koja pršti iz svake riječi i iz svakog znaka interpunkcije odavno nadilazi granice bloga.hr i predstavlja još nedoživljenu esenciju čitateljskog iskustva uopće.
Koja rečenica!
Za posrat se u gaće!
Uglavnom kreće prva epizoda 'SPIG'- ove izvanserijske interaktivne galerije.
Odvest ćemo Vas u čudesni svijet vizualne umjetnosti.
Drago nam je što uopće ne sumnjate da će biti vrhunski.
ČUDESNI SVIJET STAN WINSTONA
Stan Winston?
Garsonjera Marlboro?
Potleušica Filter 57?
Raspadnuti apartman u srcu sezone po 55 eura Bijeli Ronhill s bosanskom markicom?
------------------------------------------------------------------------------
'Dobar si, ali ja ne znam koju pičku materinu non stop želiš biti smiješan!'
LUXON LE PEPPE O MENI, veljača 2012.
------------------------------------------------------------------------------
Tko je uopće Stan Winston?
Ne možemo Vam to reći bez teatralnog uvoda.
TEATRALNI UVOD
SPIG'-ova interaktivna galerija će u nekima od Vas možda izazvati podsmijeh jer ste Vi kao zreli i ozbiljni i nije Vam jasno kako odrasli ljudi mogu biti dječački fasciniran sa ovim stvarima.
A mogu!
Pa još kako!
I nije ih sram priznati!
Budući da ljeti imam jedan vrlo, vrlo specifičan hobi dosta često se, onako muški, zapijem i sa direktorima i sa piar menadžerima i sa konzalting supervajzorima i sa doktorima i magistrima …sve čunka do čunke…
Velika većina nabrojanih mi je ostala u lijepoj uspomeni…ALI…
Čovjekov psihološki profil se, ako niste znali, najbolje ocjenjuje nakon jedno 10-15 gemišta.
Bez obzira što pojedinci u svojim branšama kotiraju jako, jako visoko, neumjerenom konzumacijom domaće graševine dolazi do začudnog procesa.
Umjesto onih finih manira praćenih visoko podignutim nosom i gledanjem na nas kao na poludivlje otočko pleme, bez obzira na sve svoje zvučne titule, baja se odjednom penje na stol, bahato raširi ruke i zaarlauče neku pjesmu koja zvuči kao da je četnički vojvoda ugazio na brukvu. .
Jebo te, pa ponaša se primitivno i zaostalo!
Nije ti ovo centar Zagreba, majmune pijani!
U tim trenucima, iako nezreo, baš svaki put se uvjerim da sam (bez obzira na pedigre i status i sve novce kojima barataju takvi uglednici) jedno stopedeset svjetlosnih godina ispred.
Jer nije dobro ni kad je čovjek previše zreo.
Onda sagnjili!
Dakle nikad čitati 'SPIG' dok niste popili 10-15 gemišta.
''Tvoja mater je htjela da bude ili žensko ili zdravo. Nije dobila ni jedno ni drugo.''
JA O LUXONU U ISTOM RAZGOVORU, veljača 2012.
A sad kad smo obavili i teatralni uvod mogli bi stvarno početi!
AKO UPRAVO SAD STENJEŠ OD MUKE I VRTIŠ MIŠEM TRAŽEĆI KOLIKO IMA DO KRAJA STANI TU, STOKO NEZAHVALNA!
Stan Winston spada u moju omiljenu grupu ljudi.
Stan Winston je kreativac!
On radi maske!
Za SF filmove!
On stvara ono što do tog trenutka nije postojalo!
Aliene, Terminatore…
Njegov 'School of art' okuplja njemu slične kreativce, crtače, slikare i slične zanesenjake koji oblikuju, modeliraju, fotografiraju, dizajniraju svijet iz mašte.
Oni Vam obično budu na onim 'bonus features' na većini DVD-a i njihova rađa (Dino) zna biti zabavnija od samog filma.
…I tako Vam je jednog dana Luxon lutao po internetu nabasao na 'Stan Winston's school of art'.
Usne su mu se raširile u osmijeh i odmah mu je palo na pamet kojeg će divljaka njegovo otkriće sigurno razveseliti .
Bilo je više nego očito da imamo novi materijal za 'SPIG'.
Jeba te šta smo bili veseli!
Dame i gospodo!
'SPIG'-ova interaktivna galerija!
NAPOMENA ZA MOG PRIJATELJA MALOG:
Ako klikneš na sliku bit će ti puno veće.
Hvala!
Idemo redom…
I Vi sigurno poznate nekog tko je u neku kramu od auta stavio jači motor, zavario spojlere, na zadnje staklo zalijepio naljepnicu KENWOOD, stavio široke gume i spustio ga da izgleda opasno.
Otprilike kao što je napravio ovaj gospodin:
Iduća slika predstavlja našu uspješnu borbu protiv hrvatske gluposti:
Obratite pažnju na 'SPIG'-ovu smrtonosnu mrežicu.
A ako ste ikad htjeli znati kako bi izgledao Miroslav Tuđman da skine naočale, pusti bradu i da umjesto obične trećerazredne štakorske špije postane 'madafaka' svodnik u Harlemu evo Vam odgovor:
Moj pokojni susjed bi svake nedjelje prao svoga golfa jedinicu i jednom prilikom sam se prvi put u životu susreo sa onim besmislenim laštilom za gume.
'Savine' pneumatike 155/70 su se sijale kao ovo na idućoj slici:
A ovo je pir iz Luxonovih snova (ja sam prvi lijevo):
A ova je Luxonova omiljena:
A dok smo mi jeli šećerne table, mali Amerikanci su imali ovo:
Ova mi je odlična:
A ovu smo nazvali 'Naša mala klinika':
Luxonu sam se popeo više na vr kurca, ali Hulk koji sere je apsolutna antologija:
I za sam kraj (ima ih još koliko hoćeš) je detalj iz muzeja Stan Winstona.
Jes da su Amerikanci blesavi, ali zbog ovih stvari žalim što i ja nisam blesav skupa s njima
.
| < | svibanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||