free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

četvrtak, 31.07.2014.

JUTRO KAD JE 'SPIG' OSVANUO U 'SLOBODNOJ'

''...Šteta što onaj naslov o tebi nije izašao u 'Slobodnoj'. 'Kviskoteku' ti prati malo ljudi ...''
DIRK DIGGLER, moj vjenčani kum, svibanj 2014.




Mislim da ovakav trenutak jednostavno ne može proći bez Brucea.




Sretan sam.
Lijepo je to.
Mogu ja glumiti neku skromnost i reći da mi je svejedno, ali nije.
U relativno kratkom vremenu osvanuti u antologijskom 1000. broju 'Kviskoteke', a sad i u 'Slobodnoj Dalmaciji' nije mala stvar.
Sretan sam kao prasac.

POZDRAV I RASTRESENOM UREDNIKU 'SLOBODNE'!!!!

Zasmetalo me jedino što su napisali da sam ukupni pobjednik što NIJE TOČNO.
Uredniku je valjda bilo lakše napisati to nego sad spominjati neka tjedna kola, neke anagrame ...
Ukupni pobjednik je kolega Tonči Milat iz Korčule i dečko je apsolutni kralj!
Svaka mu čast!
Respect!

A još uz to morat ću i svojoj supruzi objašnjavati tko je ta Vesna kako su napisali da se zove.
Ženo, ne poznam nikakvu Vesnu, života mi!

.............................................................................

'SPIG' je prvi put u povijesti čovječanstva osvanuo u 'Slobodnoj'.

Veliki pozdrav svima koji ga vole, prate i čitaju!
Full speed ahead!

Neće se zbog toga povećati čitanost, neće početi pljuštati poslovne ponude, neće me puštati preko reda u dućanu, neće manje njih i daje misliti da sam u k ..., ali ... baš je baza. Možda zato što mi je to bila jedna od velikih želja. Znam ja da nije bilo anagrama ne bi bilo ni ovog teksta, ali nećemo sad cjepidlačiti.

Budući da je više nego očito da će pokoji znatiželjnik privučen Marininim tekstom u 'Slobodnoj' po prvi puta u životu kliknuti na 'SPIG' odlučio sam copi/ pejstati neku od epizoda (Pozdrav gospođi Marini od srca!!!)

Priča je to koja savršeno ocrtava život.
Kratka, lijepa, tužna i nepravedna.
Komadić duše iščupan i zalijepljen za ekran Vašeg računala.

... mada bi mi za ovaj uvod barba Ante reka: ''Eto, vraže, dobro si se uzasra rano jutro!''


MAURICE SPIGOROVSKY
u Jezerima, 31.07.2014.



...............................................................

RETRO'SPIG'TIVA
DOBRA DUŠA JEZERSKA
01.12.2013.

Barba Ante je staja nedi sa strane.
U jednoj ruci dimija se 'York' u drugoj boca pive.
Mislim da se smija kao nikad u životu.
Onako ljudski i iz duše.
Da bi stvar bila još veselija livala je kiša i svi, koliko nas je bilo, držali smo otvorene lumbrele, gledali u pod i mučali.
Onda je puščani plotun zapara zrak o' čega su se svi žegnili i okrenili glavu.
Barba Ante je mora isti čas biti i ljut i ponosan.
Ali nije.
Samo se smija ka' nikad u životu.

HIDALGO GRE U RAJ

Bilo je to jako, jako davno.
Moga san imat deset - jedanaest godin. Mater mi je ciloga života pričala o toj nekoj seriji 'Malo misto'. Pričala bi kako su oni nekad to gledali i kako bi ujutro svi u kancelariji di je radila pričale samo o tome. Zna san ja tako i za Roka Prča i Anđu Vlajinu i Dotura i Bepinu i jedva san čeka ka će to čudo dojti na televiziju. I došlo je! Iako san bija mulac i dan danas se sićan kako se nisan moga načuditi kolika je ti Smoje morati imati muda kad je u doba najcrnjeg komunizma iša snimati 'Božićnu ponoćku'. Ali ipak o svi tih likova najviše mi se svidija Servantes.
Bija mi je nekako najbliži.
Kakav čovik!

Scena kad je izgorija u požaru i kad su ljudi koji su po njemu do tad pljucali mučali i gledali u prazno mi je bila i ostala nešto najjače što san vidija ikad.Toliko jaka da san je specijalno za današnju štoriju iša malo prekrajat' i zajebavat' se jer je ka stvorena.



NAJLUĐA PRIČA O BARBA ANTI

Jedan naš čovik koji živi u Zagrebu je ciloga života predava u školi a sad je u penziji. Iako je dobar ko kruv barba Ante ga nije volija, a kako je i barba Ante bija dobar ko kruv onda je to njihovo koškanje bilo presmišno. Prije par godin za doček Nove godine, ka' je prošlo po noća, naš je učitelj dobija na mobitelu poruku. Na ekranu je pisalo ime njegova brata i ovaj se razveselija misleći da mu brat iz Jezer čestita Novu godinu.

Stisnija je botun, a onda se žegnija. Na ekranu je pisalo:
- Pederu!
Nije prošlo po minuta, a stigla je nova poruka. Ovi put još duplo žešća. Pisalo je:
- Pederčino!
Ljut ka pas okrenija je bratov broj i kad se ovaj javija prvo što je bilo je to da mu je veselo čestita Novu godinu i poželija puno sriće i zdravlja. Ovaj ga je ljuto pita koji mu je Bog i šta mu znače one poruke. Ovaj se cili smeja:
- Koje crne poruke?
- Pa one šta si mi sad sla?
Brat mu je tad reka:
- A neman ti pojma. To biće barba Ante nešto traška po momen mobitelu ...

SVAKI GRAD UZ NAŠE MORE IMA SVOGA LERA

Barba Ante nije bija lero.
Bija je jako pametan čovik samo je ima nekog svoga ćuka u glavi koji nije bija nikakvo čudo. Taj se ćuk zva alkohol. Svako jutro je na svojoj štaciji naslonjen na ponistru o' Svetog Ivana pravija svoj šou.Turisti su ga gledali u čudu, a on bi po cile dane slaga pive, piva, pušija, vika i svadija se sam sa sobom....
Dica su ga volila.
Misto ga je volilo.
Svi su ga znali.

Kad bi svaki od nas rano osta bez oca, kasnije i bez matere, ka bi svaki od nas živija sam ko pas, ka bi svaki od nas drža toliko toga na duši bez ikog bližnjeg da se olakša, ka bi se svako od nas raščepija ciloga života na ribi i na građevini i polako ali sigurno posta svjestan da će mu svaki preostali dan života biti najobičnije sranje, bez familje, bez blagdana, bez Božića, bez Uskrsa ... puka bi prije ili kasnije. Svak' bi puka u praznoj i besmislenoj rupi kojoj se ne vidi kraja.
Kažu da nada umire zadnja, ali ova njegova je krepala odavno.

Ima je doduše on šansu ko niko i možda je moga živit' ko gospodin čovik, ali nije išlo.
Nije i jebi ga!
Ako bi mu neko i pružija ruku pomoći on je jednostavno nije tija primiti. Diga je ruke i od sebe i od života, a cilo je vrime bija tu kraj nas. Svi smo ga vidili, svi smo znali sve, ali nam nikome nije bija bitan. Smijali smo se njegovim bazama jer je bija jako smišan. Zabavan, pametan, duhovit, vridan.

I koliko mu se to motalo po glavi to samo on zna.
Sad ka nas je svih bacija u crnjak sad svi znaju sve.
Šta je tribalo i kako je tribalo.

Na njegovoj omiljenoj štaciji, a to je bila ponistrica od Svetog Ivana osvanile su kandele, par boc pive i par škatula 'Yorka'.




SUBOTA,30.11.2013.

Kiša je padala od jutra.
Ispo crikve se okupila masa svita.
U vrime ka nas je politika uspila razjebat da svi režimo jedni na druge ka divlji pasi barba Ante nas je uspija spojit da dišemo ka jedan. Da bar jedan dan budemo ljudi. A to mogu samo najveći. Bez obzira što su ciloga života bili mali.
Vojska mu je ka bivšem dragovoljcu ispucala zasluženi plotun. Velečasni mu je kroz suze reka da nam oprosti ako smo ga bilo čim naljutili. Onda je tišinu prekinija tihi jecaj mandoline. Nakon prva dva tona san oma prepozna o kojoj se pismi radi i srce mi se raskrvarilo još više. Ljudi su plakali i pivali na po glasa. Ne budi me, mati.
Mislin da je barba Ante ovu posvetu stvarno zaslužija.




Ako ništa zaslužija je bar za ono kad smo jedno vrime skupa tukli batom po kamenu i sovali boge i svece ka bi nam puka tamo di ne triba.
Jer barba Ante je nekad bija težak.
Nekad naporan.
Ali cilo vrime toliko dobar u duši da se samo lud čovik moga ljutiti na njega.

Ostaće za sva vrimena.
Dobra duša jezerska.




- 06:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2014.

GAUNIĆ

VAŽNO UPOZORENJE!!!

Današnja epizoda 'SPIG' - a strogo je zabranjena:
- mlađima od 18 godina
- ljudima koji se suzdržavaju od seksa prije braka
- ljudima koji ne znaju za zajebanciju
- ljudima koji misle da znaju za zajebanciju, a ne znaju
- ljudima koji su se u životu seksali onoliko puta koliko imaju djece
- ljudima kojima se užasavaju seksa u javnosti
- ljudima koji se seksaju isključivo s ugašenim svjetlom
- ljudima koji ne vole proste riječi
- lezbejkama kojima ističe osobna (a, jebi ga sad...)

UVOD

Iako sam maloprije čitao da su pripreme za treći svjetski rat u punom zamahu 'SPIG' nastavlja utabanim stazama.
Tema današnje epizode je - ljubav.
Točnije, trgovina ljubavlju. Pravom ljubavlju, ne kupleraj.
O čemu je riječ?
Vjerojatno ste se i sami nebrojeno zatekli u društvu dosadnih luzera koji žive u iluzijama. Jedna od omiljenih tema takvog tipa ljudi je ono legendarno 'šta bi ja kad bih dobio na lotu'.
Dosadno, glupo, predvidljivo ... uopće mi se ne da o tome pisati.

Ja bih npr. prvo telefonom nazvao svog gazdu i pitao ga da li bi mi htio povisiti plaću. Čovjek bi se tom mome upitu vjerojatno nasmijao od srca, a onda bih mu poslao pozivnicu da dođe na svečano otvorenje mog životnog sna.
Najvjerniji čitatelji 'SPIG' - a znaju o čemu je riječ, a ovi novounovačeni nek slobodno zagrle partnera(icu), ulove ga za cicu i prepuste se pravoj, pravcatoj literarnoj magiji.

ZAPLET

Budući da uvijek mislim globalno, a djelujem ... isto globalno taj me moj san proganja i kad bi mi se kojim slučajem ostvario to bi bilo ... a šta'š pričat'. Samo treba dobit na lotu, al me malo koči to što nikad ne mogu pogodit' točne brojeve.


MAIL JEDNOG MOG VJERNOG ČITATELJA IZ JEDNOG MALOG MJESTA U JUŽNOJ DALMACIJI

Dame i gospodo, dobrodošli u 'Gaunić'!
Gau .. šta?



Gaunić (lat. Atherina hepsetus) ili književno gavun ( girica, barfun, batača, batelj, brofun, čiga, gaun, brfun ... ) je bio i ostao pojam ukusne frigane ribice za nezahtjevnu gastronomsku publiku. Toplo, fino, hrskavo. Snobovima koji priznaju samo jastoge, škampe, orade i zubace sam spomen te sirote girice izaziva podsmijeh i baš zato mi je drago da se dućan zove 'Gaunić'.

Koji crni dućan?
Taman kad sam mislio da nisam normalan prije dva dana dobijem mail od jednog vjernog čitatelja iz Južne Dalmacije. Čovjek mi je napisao svoje iskustvo i iskreno me razveselio. Provjerite zašto!

-------------------------

Maurice, pozdrav!

Ja san tvoj redoviti čitatelj i moja žena i ja te uvik čitamo prije seksa. Znači pet puti godišnje. Moje ime je Gero. Živin u jednom malom selu koje broji oko iljadu svita. Pred godinu dan san dobija đek pot na lotu 6 o 45, a kako radimo i ja i žena i uz to imamo četiri apartmana i liti rentamo brodove ne mogu se baš požaliti dan fali novac. Zato san tija ostvariti svoj san još iz vrimena dok san bija dite.
Neko bi kupija auto, neko putova po svitu, neko bi se bacija kroz ponistru .... a ja san odlučija otvorit' butigu.

Samo ću ti reći da je tri dana nakon otvaranja došla ekipa iz Engleske iz CNN-a i da su napravili reportažu.

Ti bi od ovoga moga sastaviti jednu epizodu 'SPIG' - a onako lipo i književno i to bi ljudima bilo prva liga.
Opisaću ti kako mi izgleda jedan moj radni dan. Svi su više manje isti, al' evo, ovo se dogodilo jučera (u petak).

Čim svane jutro, popijem kafu i oden pješice do butige.
Sviće, galebi se karaju, pospana ekipa pije svoje prve kafe i rakijice.
Otvaran u 7.00 jer san nedi pročita da je seks najbolji ujutro pa ako se nekom prijebe može oma doći do mene. Prva stvar koju svaku jutro napravin je da uzmen metlu i škovaceru i pokupin friško govno ispri' vrat'. Uvik ista boja, uvik isti smrad. Ja mislim da znan čije je, al' ne mo'š napamet prozivat ljude. Pogleda san u izlog, a ono šok! Lutka Britni Spirs se priko noći ispuhala i liva cica joj se obisila skroz do ispod pupka. Ko da ima kravatu s bradavicom na vrhu.

Uša san u radnju, bacija onu hrpu govan u školjku, upalija CD (obavezno neki Kafe del Mar to mi je preporučij moj rođak Žak iz Pariza ) napuha san Britni i sea ispri' butige.
Stakla su bila malo šporka, ali opra' ću ih malo kasnije. Lista san najnoviji katalog mog poslovnog partnera iz Zagreba. Prva stranica - odma' šok! Sporovibrirajuće baterijske pizde su poskupile za 20 kun'!. O, jebem te živote, pa kamo ide ovaj svit?
Pa koliko dojdu možeš dobiti najbolju kurbetinu i to živu, a ne to plastično govno!



- Vrag ti sriću odnija tebi i toj sramoti od butige! Da te vidi pokojna mater privrnila bi se u grebu- viče neka baba s rive.
Navika san se.

Dolazi kombi o' dostave.
Mali Zdene. Veseljak i ljudina. Radija je kao skladištar u jednom super marketu, ali je dobija otkaz jer je previše inteligentan. Zato se sa' zaposlija u ovu dostavnu firmu, plaća mu je za pet i niko ga ne zajebava.

- Di si Zdene? - nasmija san mu se
- Evo me, starče, donija sam ti šupke.
Zavelja je od smiha..

Uzeja san otpremnicu i počeja kontrolirat. Jebi ga, došla su zajebana vremena. Zadnji put su mi umisto lutke Monike Beluči poslali četire Cece Veličković i posla sam ih sve u tri pizde materine. I ovako iman problema, a zamisli da u izlogu završi napuhana četnikuša. Mnogima ne bi smetalo, ali jebi ga, red je red.
Prva škatula ... je bila okej i otvaran drugu. Zadnji put je nastala pizdarija sa gumenim šupcima. Trgovački putnik mi je posla krivu robu. Gumeni šupci 'De luxe' su najbolji na svitu, ali par komadi san dobija nazad. Drću, mirišu i da ne izgledaju kao da si na njega nabija gumenu pomidoru čovik ne bi ni vidija razliku ALI ... NISU GRIJALI! To je osnovni model, a ovaj ki grije zove se 'Hot deluxe'.
Vrati sam sve običnjake i zaminija ih za 'Hotove'. Jednog san upalija ispri' Zdene i već za par sekundi je posta mlak. Zdene ga je popipa palcen i kažiprstom i reka da će ga uzet prijatelju Janku kad mu bude rođendan. Janko je nedavno prekinija sa Stipom. Malo me jedino smeta što zujanje zvuči ka' aparat za brijanje, ali to ne bi smilo biti neki problem. Uspoređiva san cijene!
Krvi ti isusove! Skuplji su za 150 kn. Sramota!

Oko 10 mi je doša šjor Bene. Skoro svaki dan je tu. Niko u selu više ne želi s njim riči prozboriti, ali to ga ni briga. On i stara su se preporodili.
- Mali, o'š mi molin te dat ako imaš još koji prsten za jaja! Zapiši mi, daću ti, čim dođe penzija!
- Može, šjor Bene, kakve su kuglice?
- A dite moje, šta da ti kažen, stara mi drće ima šetemanu dan!

Iduća mušterija došla je oko podne i po (radim do ure, onda se vratim predvečer pomesti govno isprid vrat'). Stari Žele. Parkira je biciklu kraj vrat', a s volana mu je visija najlon pun trljic.

- E, mali!
- E, Šjor Žele, dobar dan, šta triba?
- Imaš li još ki film s onom Terezom, jeba te, tresa san ga do ure poponoću.
- A evo da vidin, ima, ima kako ne!
- Dobra je baba u pizdu materinu, dobra!

Stavija san film u rozi škartoc, a šjor Žele je seja na biciklu i piva 'Nima Splita do Splita'. Drugi put ću mu objasnit' da je to Tereza Orlowska.



I eto, moj Maurice, tako idu dani.
Znaš da je cila zemlja u kurcu pa neke dane zaradim 60 kn, neke i po dvista, ali se ne žalim. Pop na svakoj misi po po ure napovida protiv mene i moje butige, ali meni ti to ništa ne smeta. Otkad san otvorija 'Gaunić' selo više nije podiljeno na SDP i HDZ nego na one koji su bili Gaunića i one koji nisu.
Šta misliš ima li više esdepeovaca ili hadezeovaca? Nećeš virovat' ali ima ih podjednako. Svi se vole jebavat podjednako. Liti je još življe. Dođu ove cure i dečki koji su u životu bili više puti u seks šopu nego u knjižnici i, brate mili, to nema srama.
Zadnji put me jedna engleskinja pitala imam li crni vibrator od po metra, a ja san joj reka da radije potraži nekog tovara. Jeftinije je, a i beštiji će biti drago.

Znaš i sam da naši turisti slabo troše pa nek' se bar jebu svi skupa koliko ih ima!

'Gaunić' je tu za njih!

Gero



- 23:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2014.

FERDO

845 ... 846 ... 847 ...
Jeste li kad u životu brojali rupe na auto cesti?
Totalna glupost. Hodam već nekoliko sati po ovom vrućem asfaltu i to mi brojanje predstavlja jedinu zabavu. Čekaj malo, nisam se ni predstavio. Moje ime je Ferdo. Obični bezveznjak. Prije nekih sat vremena pojeo sam neku užeglu konzervu '29.novembra' iz Subotice od koje mi je sad slabo. Inače im proizvodi nisu loši, ali ovo je bilo dno dna.
Izrigaću se.
Ako Vas zanima gdje sam krenuo pravo da vam kažem ... ne znam ni sam. Nas koji hodamo po auto cesti ljudi najčešće doživljavaju kao neke maknute, ali baš me briga. Doduše, nisam baš cijelo vrijeme na cesti. Malo se i maknem na šljunak, ali ne zadugo. Cesta je puno interesantnija. Fora mi je gaziti po onoj beskrajnoj crti na samom rubu. Glupo? A šta ću ja sad?
Hodam jer mi se hoda ...

PETNAEST KILOMETARA DALJE

Kraj ceste stoji žuti 'yugo' dignute haube. Gospođa od kojih tridesetak godina nemoćno gleda u motor. Nešto je u vožnji počelo lupati, ona se prepala i mehanički skrenula u pomoćnu traku. Zaustavila je auto, ugasila motor i pričekala nekih par minuta. Kad ga je ponovno pokušala upaliti - ništa. Nemoćna je. Muž je u Splitu na sindikalnom izletu,a i da je i u Zagrebu ne bi joj mogao pomoći. Tako joj i treba kad se udala za jebenog knjigovođu.
- Pozvat ću brata - pomislila je - samo me netko treba odbaciti do telefona.
Okrenula se prema nadolazećim vozilima i u susret joj je išao kamion riječkih tablica. Na ceradi mu je pisalo 'Elektromaterijal'.
Malo je iskoračila na cestu i veselo zamahnula rukom, a neki garavi i neobrijani vozač ju je samo pogledao i mrtvo hladno - produžio.
- O, đubreta jednog! - pomisli.
Iz torbice je izvadila kutiju 'Lare', izvukla cigaretu i stavila je u usta. Tek što će zapaliti iz daljine je razabrala neku plavu golf dvicu.
Počela je mahati, a vozač je vidio, dao žmigavac i oduzeo gas. Ona je otvorila suvozačka vrata:
- Molim Vas - auto mi se pokvario - da li se šta razumijete?
Čovjek ju je samo pogledao:
- Ne baš. Sjedni! Odvest ću te do pumpe.
- Joj, hvala Vam, evo samo da ga zaključam ...

906 ... 907 ... 908 ...

Opet ja! Ferdo! Glup je ovaj moj poluciganski život. Kao list na vjetru. Bez reda i cilja. Jebi ga, navikao sam se. Maloprije me uhvatio proliv, izasrao sam se i sad mi je malo lakše. Ma di mi je pamet bila ići jesti onu konzervu? Vidjelo se na njoj da je stara i da će mi prisjesti, ali jebi ga, glad je glad. Sreća da mi je sunce iza leđa pa mi ne tuče u oči, ali asfalt je toliko vruć da se iz njega diže ona izmaglica. Skoro da mi se u daljini priviđaju neke stvari. Ma hodaću ja još malo, a onda bi se moglo i stati. Nitko me ne goni. Žedan sam kao pas. Pazi glupe poredbe. Kako je to pas žedan? Zašto nije kao krava nego baš pas? A jeba te, ova šetnja po autocesti je kao stvorena za neko filozofiranje.
Pazi molim te ovu rupu kolika je, pa netko će preko ovog razbiti auto.
U tom trenutku kraj Ferde je prošišao veliki žuti kamion na kojem je pisalo 'PTT'.

OSAM KILOMETARA DALJE

Čim sam sjela u auto, prva stvar koju uvijek napravim je - vežem se. Moj vozač, međutim, nije bio vezan i to me nagnalo u smijeh jer sam se sjetila jednog starog vica. Ono kad su Mujo i Haso završili u provaliji, a Mujo je bio vezan, a Haso ne. Znate ono kad su ljudi išli pogledati i rekli da je Hasinih ruku, nogu, krvi i crijeva pun auto, a da je Mujo - k'o živ!

Svom sam vozaču prijateljski pružila ruku i rekla:
- Ja sam Darinka, drago mi je!
On mi je uzvratio stisak, ali nekako mlako i promrmljao nešto sebi u bradu. Osjetila sam se nelagodno:
- Oprostite, nisam Vas razumjela.
Nije uzvratio ništa, samo je pojačao radio.

'' ... Jedni viču hej, ko' komunist
drugi viču 'A' anarhist
jedni viču hej, čitaj Borbu
drugi viču čitaj Mladinu ...''

Ajme majko, ovo je ova nova pjesma od 'Prljavaca' - pomislila sam - otkad im je otišao Bogović ovo mi je bez veze.

Krajičkom oka sam gledam svog suputnika. Imao je kratku kosu, ogromne tamne naočale i bio blijed kao krpa. Niz lice su mu se cijedile tanke graške znoja. Iako je vani bilo vruće na sebi je nosio neki ofucani crni kožnjak i teško je disao. Nije izgledao ni pijan ni napušen, ali mora da je bio razvaljen kao krava. Nije mi izgledao opasno, ali nije bacao ni na normalnog. Vozio je oko 120 na sat i jedino mi je olakšanje bilo što do pumpe nema još puno.

- Vi ste iz Zagreba? - pitala sam.
Nema odgovora. Šuti on, šutim i ja.

'' ... a koga da slušam ja
u ova šugava vremena ...''

U tom trenutku vozač je lijeno okrenuo glavu i procijedio:
- Ja sam čist kao Ruža.
- Molim?
- Ja sam čist kao Ruža.
- Ne razumijem. Koja Ruža?
- Ruža, moja susjeda. Više se ne drogira.
- Aha, ta Ruža ... o, matere ti isusove - pomislila sam - pa ovaj je lud kao kupus.


967 ... 968 ... 969 ...

Pa ovaj auto-put ima više rupa nego asfalta. Mislim da je za danas dosta hodanja. Umorio sam se kao pas. O jeba te, opet pas! Žedan kao pas, umoran kao pas, vjeran kao pas, gladan kao pas, jeba ti pas mater. Ne znam čime je taj pas zaslužio tolike poredbe. A šta je s ostalim životinjama? Jebe kao zec, glup kao tele, radi kao konj, ljut kao ris, vrijedan kao mrav ... 974 ... 975 ... 976 ... 977 ...

DVA KILOMETRA DALJE

Srce mi se uzlupalo kao blesavo. Nervoza u zraku mogla se rezati škarama. Sreća da je pumpa blizu ... u, jebo te ... a šta ako on meni ne stane na pumpi?
Srce je htjelo iskočiti.
Ma hoće, izgleda mi pošten čovjek. Tko zna kakve ga brige more? Osim šta ne govori i na ovoj vrućini nosi crnu kožnu jaknu nema razloga za paniku.
U tom trenu vozač je okrenuo botun na radiu i pomakao onu crticu malo udesno. ŠššŠŠšŠšŠŠšŠšŠŠššŠšššŠŠšššš ...


'' .. Ja nikad nisam znao
pisat' ljubavne romane
jer draže mi je ono
što u dvije-tri riječi stane

I zato me ne gledaj tako
i ne zijevaj
znam da ti je dosadno
al' ipak sa mnom pjevaj ...''

- E ovo mi je već puno bolje! - progovori napokon moj suvozač i nasmiješi se - 'Obična ljubavna pjesma'. Jel' voliš 'Aerodrom'?
- Pa tako - procijedila sam i u daljini ugledala obris pumpe - ja Vam volim sve.

Ono što se dogodilo tog trenutka pamtit ću cijeloga života. Čovjek je iz čista mira pokušao prebaciti ruku preko mog ramena, a nasred ceste se pojavila ogromna crna mačka. Golf je skrenuo ulijevo, pa udesno, a iz suprotnog smjera je dolazio neki stojadin.
ŽGNJAK!
Pokrila sam oči ...

... 1001 ...

Odlučio sam preći cestu i nasred ceste se nalazila, ja mislim ako sam dobro brojao, hiljadu i prva rupa. Kraj nje je bila neka fleka od ulja i benzina i neka mala ptica slomljenog krila. Skakutala je u mjestu. Mora da ju je neka budala pogodila kamenom. Zakoračio sam na cestu u namjeri da joj pomognem i tom trenu čuo kako se neko dere:
- Paaaaziiii maaaačkaaaaaaaa!

Potom je uslijedila škripa kočnica i osjećaj kako nešto veliko, crno i okruglo na čemu piše 155/70 prelazi preko mene ...
ŽGNJAK!

Nakon pola minute 'Golf' je stao na benzinskoj, a iz njega je panično istrčala neka gospođa.
Osjećala se kao glavni junak u nekog lošeg filma ...







- 22:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2014.

IMA LI ŠTA NOVA?

Nema!
Čekamo ...


- 13:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2014.

PISMO

Na samom početku današnje epizode odmah počinje kaos.
Citirat ću neke dijelove pisma koje je moja mater u ljeto 1989. slala bratu dok je bio u ondašnjoj vojsci u Puli.
Ovo je bezvremenski klasik i zoran dokaz zašto je bivša država zasluženo propala.
Prvi citat mi i danas zvuči nekako aktualno.

'' ... bili smo u ponediljak u Vodicama i ovaj put smo s onom ženskom bili malo žučniji. Najzad je rekla da će nas uključiti (vodu op.a.) čim donesemo suglasnost od susjeda Petrovčića. On nam je dao i tri dana smo to nosili u Vodice. Prva dva put vrata zaključana i piše da su na terenu, a treći dan je bija sam šef. Predali smo mu papir i stekli utisak da se oni sakrivaju jer ovakvih kao mi ima 1000. Ipak ćemo morati pitati Slavu jer on ima neku vezu ...''

Drugi citat je čista točka na trapezu cirkusa Moira Orfei:

'' ... dobila sam K-15 i to 58 000 000 i šaljem ti poštom 60 000 000, a ostalo nam je za živiti. Ja sam digla plaću 340 000 000 i dobila nagradu za 25 godina vjernosti firmi 168 000 000. Krsti treba dojti plaća 300 000 000, a toliko dojde i priključak za vodu. Skupo je sve znaš. Danas je poskupija kruh i štruca dođe 1 050 000. Kupili smo samo 9 vrić cimenta i 2 vapna i to je stop od radova za ovi godišnji. Još smo naumili uzeti linoleum za pod u vašoj sobi. Trenutno ga nema u Šibniku, ali je ženska rekla da će dojti danas. To bi platila čekom na račun buduće plaće. Naš je prošle godine doša 9 800 000, a ovaj sad malo manje od 100 000 000 ...''

Najjači citat stiže na kraju:

''... Igor po svoju. Kupa se i uživa. On će ti pisati sam ...''

------------------------------------------------------------------------------

Dame i gospodo, dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a!


Nedavno je na jednom fb profilu osvanula objava o tome kako je čovjek dobio pismo. Ne mail, ne sms, ne poruku u inbox već pravo pravcato pismo. A4 papir ispisan penkalom.
Budući da sam zasigurno jedan od posljednjih Mohikanaca koji i dan danas preferira ovaj zaostali vid komunikacije mislim da je pismo kao takvo zaslužilo da mu se izgradi literarni spomenik.
Kakvo je i zaslužilo!

MODERNA KOMUNIKACIJA

Nekoć davno postojale su stvari koje su se zvale čestitke i razglednice. Dobro ajde, nije baš sve tako crno, postoje one i danas, ali budući da se 70% populacije pretvorio u lijenu prasad puno je lakše kliknuti mišem nego otići do trafike, izabrati razglednicu, ispisati je, zalijepiti marku i poslati je na dragu adresu.
Potpisnik ovih redova i dan danas u svojoj arhivi čuva hrpetinu pisama i razglednica. Dok je za velik dio pučanstva to najobičnija gomila smeća meni su to bile i ostale ulaznice za put u neka bolja vremena. O ljubavnim pismima da i ne govorim. Otisak ruža za usne na papiru. Mljac! Nedavno sam tako otvorio jednu glazbenu čestitku iz daleke 2008. i, ne'š vjerovat' krenula je muzika. Doduše zavijajuća i podmukla kao iz japanskog horrora, ali - muzika.

Nego da kažem riječ dvije o modernoj komunikaciji. Dok je pisanje staromodnih pisama zahtijevalo koliku toliku dozu ljudske kreativnosti moderne su tehnologije ljude pretvorile u najobičnije ................... (dopiši sam nešto ružno!)
Savršen primjer ponavlja se svake godine u vrijeme Božićnih i novogodišnjih blagdana.
Dok ja kao kreten apsolutno SVAKOM (kome nisam poslao čestitku) kucam originalni, nadahnuti, kreativni sms bezbroj korisnika koristi samo opciju 'proslijedi'.
Moram priznati da je uistinu predivan osjećaj kad nakon poruke:'' Dragi naši Kurčubići, čestitamo Vam od srca i puno sreće, zdravlja i ljubavi u Novoj godini, da se ostvare svi Vaši snovi, da Rudolf diplomira, a ako i kapne koja kuna previše neće biti bla ... bla ....''
Odgovor stiže za manje od pet sekundi, a glasi:
- I ja tebi!

Poruka ima smisla kao da ti je napisao 'jebem ti sestru!'. Zamke modernih tehnologija (facebooka posebno) je u tome što su dosta često postale pravo pravcato ogledalo ljudske gluposti, nepismenosti i zaostalosti.
Drago 'old school' pismo je takve stvari bar skrivalo od očiju javnosti. Glupost je ostala skrivena u ladicama noćnih ormarića.
Mnoge to i ne brine previše.
Takvi se upravo diče svojom zaostalošću.


BIZARNE KUVERTE MAURICEA SPIGOROVSKOG

Davno, davno prije, dok je plam 'SPIG' - ova ludila tek počeo tinjati obožavao sam pisati pisma. Mnogi te moje papirnate boleštine čuvaju i dan danas, a svakako vrijedi spomenuti kuverte koje sam slao rođaku u vojsku daleke 1994.
Svaka od kuverti bile su unikatni ručni rad, a njihova vizualna moć je bila toliko jaka da bi ekipa zajebavala rođaka danima.
Nekad je na kuverti bio Zagor, nekad ninđe, nekad eksplicitni seksualni prizori, nekad samo vulva, a jednom članovi grupe 'Valentino' ...
Jooooooooooooooooj, kad sam već spomenuo grupu 'Valentino' predlažem da uzmemo mali predah i u miru pogledamo ovu žalost.



I dan danas me hvata smijeh kad se sjetim kako me čovjek jednom prilikom zvao iz neke pulske telefonske govornice i ljutitim glasom rekao da mu ne šaljem više onakve kuverte.
- Zašto? - pitam se i dan danas.

ZAŠTO JE BRZI ZAPLAKAO

S mojim je rođakom u vojsci bio jedan momak kojeg su svi zvali Brzi. Brzi je spadao u onu dosadnu sortu ljudi koji su imali curu i po cijele dane zamarali sve oko sebe kako je ta cura super i kako on nju voli. Telefonske kartice je trošio kao Hrvati apaurine i nema čovjeka kojem nije išao na živce. Dobra je, lijepa je, ima čvrste cice, podaje ti se, guta i sve je to OK, ali brate mili, što je previše, previše je.
I jednog se dana nakon ručka dijelila pošta. Vojnici okrijepljeni razvodnjenom juhom od pilećeg abortusa stali su u stroj, a zapovjednik je u ruci držao poštu, čitao imena i prozvani bi vojnici veselo potrčali.
Kad ih je prozvao desetak, u rukama mu se našla jedna razglednica zbog koje se počeo smijuljiti. Mada je njegov postupak za potrebe ove epizode skoro pa urnebesan mislim da zorno prikazuje da većina aktivnih vojnih lica kuburi sa inteligencijom.
Nakon kraćeg smijuljenja prozvao je Brzog imenom i prezimenom, a zatim onako nasmiješen pitao može li ostatku satnije pročitati što piše.
Dečko je pogledao u čudu i rekao da može, a ono što slijedi spada u najluđe trenutke u cjelokupnoj povijesti hrvatske vojske.
Na RAZGLEDNICI (tako da se zabavila i uprava pošte i bar još 20 ljudi kojima je to prošlo kroz ruke) s desne strane pisala je adresa, a s lijeve (udahnite duboko!)

ZBOGOM BRZI, JEBEM SE S DRUGIM!

Drugovi nesretnog vojnika Brzog su se od smijeha zamalo povaljali po prašini, a kroničari se i dan danas čude snazi ljudske psihe jer momak toga dana ipak na se nije dignuo ruku.

''....Igra je gruba, lalala, svako to zna, lalala
Igra je gruba - tvrđi bit ću ja...''
PARNI VALJAK, '700 MILJA OD KUĆE'

NAJKRAĆE PISMO SVIH VREMENA

Napisao je 1862. Victor Hugo.
Čovjek se nalazio na ljetovanju i htio je od svog nakladnika doznati kako se prodaje njegov roman 'Jadnici'. Stoga je svom nakladniku poslao pismo u kojem je napisao '?'. Nakladnik je odgovorio '!'
Ovaj sam podatak pročitao u Guinnesovoj knjizi rekorda iz 1976. koju i dan danas ljubomorno čuvam.

NAJGLUPLJA PJESMA O PISMU SVIH VREMENA

Vjerujem da se svatko od Vas bar jednom u životu zatekao na plaži, u nekom društvu s gitarom i da je nakon 'Krivo je more', minute i po 'Stairway to heaven', neke od Balaševića i štajaznam krenula i ultimativna himna grupe 'Drugi način'.
Meni u inače te legende Yu rocka presmiješne jer dok se svijet drmao u ritmu punka naši su rockeri sa minimalno 5 godina zakašnjenja obukli hlače na trapez i počeli blejati o suncu i ljubavi.
Da se razumijemo nije ta pjesma 'Pismo' toliko loša koliko meni izlazi na grlo i koliko je ne mogu smisliti specijalno onaj zadnji 'Hotelcaliforniasovski' solo.
Užas!

KOJI JE NAJVEĆI PROBLEM PRILIKOM DISTRIBUCIJE PISAMA?

Svakako, riječ je o sličicama 'Životinjsko carstvo'. Jedni su mangupčići iz mog sela jednog davnog ljeta 80 - ih ukrali roditeljima novce, pokupovali sve čokoladice 'Životinjsko carstvo' u dućanu, otvorili ih, pokupili sličice, a kil čokolade pobacali u poštanski sandučić. Vjerujem da su te čokoladice u kombinaciji s pismima na plus 70, kolika je ljeti temperatura u sandučićima, stvorili zgodnu simbiozu.
Umjesto pošte poštaru u vreću upala torta Mađarica.

DA LI SE RADI PISMA MOŽE IĆI KOD VOJNOG ZAPOVJEDNIKA NA RAZGOVOR?

Svakako da da. Onaj isti rođak kojem sam slao kuverte na ninđe jednog je dana od jednog prijatelja, još inteligentnijeg od mene, dobio pismo. Nije mu uručeno već je morao otići u kancelariju na razgovor. Ušao je, a unutra ga je dočekalo nekoliko mrkih faca ravnih čela.
- Tko ti je ovaj? - glasilo je prvo pitanje.
- Prijatelj! - reče rođak nakon što je pročitao ime na kuverti.
- A šta je ovo? - pitao je ljutito zapovjednik držeći u ruci malu, nevinu - cigaretu.
- Cigareta! - reče ovaj.
- Kakva cigareta??? - zagrmi zapovjednik.
- Lucky strike! - reče rođak i izazove opće zgražanje.

Kad ih je uspio ubijediti da ipak nije riječ o smrtonosnom jointu ostavili su ga na miru, ali isto nije zaboravio otići do govornice i ljutitim glasom reći prijatelju da mu u vojsku ne šalje više cigarete.

KAKO SAM SE POPIŠAO PO KRIZI SREDNJIH GODINA?

I na samom kraju današnje epizode došao je napokon na red i pravi povod za pisanje današnje epizode. Mnogima će to biti glupo, beznačajno, a možda čak i abnormalno. Njihov problem.
Ovo je inače zoran dokaz da je 'SPIG' evoluirao u moćnu zvijer koja gazi sve pred sobom i nema mu premca u ovom dijelu Mliječne staze. Naime, prije par dana dobio sam - pismo!

Ne obično pismo! Nešto skroz nesvakidašnje i moram priznati da sma bio sretan kao prasac.
Tek sad vidim da je naslov ovog odlomka posvećen pišanju po krizi srednjih godina, ali o tome mi se sad ne da pisati.
Dakle, kao što rekoh dobio sam - pismo. Obična kuverta, rukom ispisana adresa i to je to. Znao sam od koga je, ali nisam znao što se u njemu nalazi.
Ništa specijalno. Nema neku veću ekonomsku vrijednost. Ipak, savršeno se uklapa u moju teoriju da je novac u životu jako bitan, ali ne i presudan. To sam shvatio ono trenutka kad mi je palo na pamet da će se mnogi od nas kad navrše 70 - tu i kad se budu okrenuli iza sebe shvatiti da su zadnjih 40 godina svog života proveli lupajući čelom o zid jer nisu imali para za ostvariti svoje snove.
Mene je npr. ovo malo, blesavo pismo istinski oduševilo i iskreno žalim sve one koji nikad neće shvatiti u čemu je kvaka.

Dakle, pismo je poslao moj prijatelj Pexa.
Stalni putnik 'SPIG' - ove opaljene karavane i jedan od onih ljudi s kojim bih stvarno s guštom popio pivu.
Pa makar ja platio. Ahahahahhahahaa ... humor - i to loš!
U kuverti je bilo pismo (doduše isprintano, ali nema veze), malo zajebancije, malo bla - bla, DVD sa filmom 'Paket aranžman' (pogledao - odličan je), mali otkačeni strip fanzin koji je Pexa s ekipom uređivao u gimnazijskim danima i nešto što me najviše oduševilo.

Naljepnica 'Gotov je!'
Slika stisnute šake i legendarna poruka koju su njihovi Otporaši lijepili preko Miloševićevih plakata u doba kad se za to dobivalo pendrekom po glavi. Ako ne i nečim od 7, 62 mm.
Jedan jebeni dokument koji ću obavezno uvrstiti u svoju arhivu.
Pexa rules!
Kao i obično!


''...Sreća je na kraju krajeva intimno pitanje i ponajviše ovisi ne toliko o vanjskim okolnostima koliko od naše vještine da je dosegnemo, zgrabimo i sačuvamo...''
VLADIMIR ARSENIJEVIĆ

Za mog prijatelja Pexu na kraju ide jedna specijalna pjesma.
Svi oni koji ne žele vidjeti dalje od vlastita nosa nikad neće shvatiti poruku ove pjesme.
Možda zato što tamo ne pripadaju.




- 21:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2014.

SPIG FACEBOOK DELUXE EDITION (part 2)



Pozdrav!
Iako će današnju epizodu mnogi opisati kao klasičnu 'sezonu kiselih krastavaca' i nedostatak inspiracije ja ne mislim tako. Za početak, izmučio sam se kao pas, ali s tolikim guštom da to nisu istine.
O čemu je riječ?
Kao i većina moj generacije spadam u one koji non stop nešto prigovaraju protiv interneta i facebooka, a vrlo rado 'idu bac't oko šta ima nova'. To je sasvim normalna i uobičajena pojava.
Doduše, više vrijedi jedna rukom pisana razglednica od svih mailova ovog svijeta, ali što je tu je ...
Facebook profil sam otvorio prvenstveno kako bih unovačio ponešto novog čitateljstva i taj profil je postao haiku verzija 'SPIG'-a. Kratko, jasno i iskreno do bola.
Oni koji misle da sam kreten sad su konačno dobili potvrdu, a onih 14 koji to ne misle guštaju kao prasci. Radi njih sve ovo i postoji. Facebook profil mi je i drag zato što sam se počeo potpisivati imenom i prezimenom. Znam ja da na taj način UDBA - ši iz CIE sad zna moju visinu, težinu, sastav stolice i točan oblik mošnji, ali cijeloga života se skrivati iza nekog glupog nicka nema smisla.
Za one koji me ne znaju, moje je ime - Maurice Spigorovsky (humor)
Pola godine 'SPIG FACEBOOK DELUXE EDITION' u literarno interaktivnom ludilu kakvo se ne pamti. Probrao sam momente koji su jednostavno morali osvanuti na 'SPIG'-u jer im je tu i mjesto.
Ako netko slučajno misli da zna sve ne zna ništa jer su na nekim mjestima dodani Komentari u realnom vremenu (skraćeno K.U.R.V.E. koji daju dodatnu patinu.)
Čisto, stopostotno ludilo!

STUDENI, 2013

JUTARNJI DAVEŽ
Auto mu je prodala Brigitte Bardot. Parkirao ga je kraj svog stana u samom centru grada. Dolazi pauk, a njega na telefon zove vlasnik kafića preko puta. Izlazi van u potkošulji, pali cigaretu, uzme dim, ispuše ga. Gleda on paukovce, gledaju oni njega. Par minuta, bez ijedne jedine riječi.Na kraju paukovci skidaju nosače s kotača i odlaze, a on ostaje u tišini i popuši do kraja....
Tko je on?

K.U.R.V.E.
Jedna od svakako najluđih priča koju su moje uši ikad čule. Kombinacija Clint Eastwooda i Rocca Siffredija u svom najluđem izdanju. Odgovor je naravno - Mišo Kovač.

..................................................................

2. prosinac 2013

DOBRA DUŠA JEZERSKA

'' ... U vrime ka nas je politika uspila razjebat da svi režimo jedni na druge ka divlji pasi barba Ante nas je uspija spojit da dišemo ka jedan.
Da bar jedan dan budemo ljudi.
A to mogu samo najveći.
Bez obzira što su ciloga života bili mali ...''

U subotu smo pokopali našeg Penu.
Daleko od svega ružnog što nas okružuje,njemu u čast, na 'SPIG'-u je osvanula jedna od najboljih epizoda ikad.
Komadić duše iščupan i zalipljen za ekran od kompjutera.
Kako je naš barba Ante i zaslužija!



.....................................................................

3. prosinac 2013

-Biće,dica,bolje!
-Ma,dica,mora biti bolje!
-Ma,dica, moraju dojti bolji dani!

Tako je govorija moj did.
Umra je 1986.

......................................................................


13. prosinac 2013

Srela se dva prijatelja iz srednje škole na tržnici.
- Pa di si prijatelju nisam te vidio sto godina.Šta si ti ono završio,molekularnu biologiju?
- Jesam,jesam!Sve u roku,prosjek 4,8!
- Svaka čast,uvijek si bio mozak!
- A pošto su ti krastavci?

K.U.R.V.E.
Većina visokoobrazovanih konobara koji su čuli ovaj vic su se kiselo nasmiješili, a jedna je cura čak mislila da je zajebavam. Težak je život nas kroničara ....

.....................................................................

15. prosinac 2013

BAR DA GA VIŠE UBIJU!
Super mi je ova komedija kad ovaj mali dečko ostane sam u kući pa ga ona dva lopova ganjaju.Odlični su mi.Zašto nema češće ovakvih filmova....

....................................................................

28. prosinac 2013

SANDOKAN
Tko kao mulac nije imao majicu sa svojim vlastitim imenom ili na Sandokana ili na 'Povratak otpisanih' taj je....taj je....taj je.....taj je......valjda imao nekakvu drukčiju majicu.
U svakom slučaju Sandokan je bio The Jebač da bi mu danas i svi jahači Zauder produkcije jeli iz ruke.
A naslovna tema ruši sve pred sobom.



...................................................................

2. siječanj

MISLI SVAKO DA JE MENI LAKO
Prije desetak godina jedan je moj mještanin (nakon dvoznamenkastog broja gemišta) rekao:
''Prijatelju,ti ne znaš koji je moj najveći problem u životu....Imam 45 godina i zamisli sve te godine biti ovoliki frajer!''



.................................................................

6. siječanj

SOCIJALISTIČKI 'PRO EVOLUTION SOCCER'

Adrenalin je bio otprilike isti kao i danas samo što nitko nije bio bolestan na živce ...



................................................................

10. siječanj

MURTERSKI BLUES
U razdoblju paleozoika Murterini su račune plaćali u pošti,kandele za groblje u cvjećarnici,a pivu u dućanu.
Danas pivu kupuju u trafici,račune plaćaju u dućanu,kandele za groblje u pošti...a cvjećarnica se zatvorila!

K.U.R.V.E.
A u međuvremenu su osvanuli i kafe aparati koji po svim zakonima Republike Hrvatske tamo ne bi smjeli stajati, a stoje. I ne samo to. Ne postoji niti jedna inspekcija koja to može regulirati. Kaznite babu što prodaje tri pera selena, mamu joj jebem!!!! Pendrekom po glavi, pička joj materina!

...........................................................

25. siječanj

NAJBOLJI POKAZATELJI KRIZE
Lito.
Riva.
Dosadni Peruanci sa frulama i onim đinđama.
2004.
7 njih.1 gitara.2 male čintrice.2 puhalice.1 šuškalica.1 bubanj+jedna koja uvaljuje CD-e
2007.
4 njih.1 gitara.2 puhalice.1 šuškalica+jedna koja uvaljuje CD-e
2013.
Jedan puše u puhalicu+ritam mašina.
Ona što prodaje CD-e umrla od gladi.
2014.
Nadam se da ću ih vidit jedino na Youtubeu.
Tamo im je i misto.



.......................................................

VELJAČA, 2014.

Bukowskog su zvali stari pokvarenjak.A što je tek onda ovaj mamicu mu njegovu bezobraznu?
Pogledao dvaput zaredom....



........................................................

2. veljača

Počinje kišica.
Baba kraj ceste.
Kisne ko pizda. Više maše nego što stopira. Ispred mene crni lijepi auto. Na retrovizoru visi krunica. A ne bi smjela. Vozi polako.Vidio je staru kako kisne. Nije joj stao. Ja jesam. Bog ti pomoga dite moje. Tebe i tvoje.
Program Otvorenog radija. Dosadne priče o Eurođekpotu. Ja bi doniro 10 miljona, ja bi doniro 50 miljona, ja bi doniro 1oo miljona ... blablabla.... trla baba lan.
Za ne bit govno od čovjeka stvarno ti ne treba đekpot.

..........................................................

6.veljača



..........................................................


7. veljača

Zovi, samo zovi,
svi će sokolovi
za te 'like' dati...

..........................................................

24. veljača

NIŽE OD OVOG NE MOŽE
Kaže Luxon:
''Jeba te, ti kakav si, tebi kad bi neko u dvor utira kamion pun zlata, ti bi se uvatija za glavu i reka - Ajmeeeeee meni, ko će to sa' iskrcavat....''

.........................................................

27. veljača

PRIČE S DRUGE PLANETE
Upravo čitam zastrašujuća iskustva naših ljudi koji su se otisnuli u Kanadu. Nije to baš tako bajno kao što ljudi misle. Mogućnosti za zaradu su odlične, ali koliko sam uspio shvatiti tamo je potrebno - raditi.
Pao mi je na pamet razgovor s onim murterskim Australcem. Čovjek se prošle godine skoro popišao u gaće od smijeha. Pitao je:'' A jel istina, momak, da vode u Hrvaška judi rade a ne dobiju plaču?''

.........................................................

28. veljača

IT'S ALIVE! IT'S ALIVE! IT'S ALIVE!
I to nakon dugih 45 godina!!! Izgleda puno, puno opasnije nego ona nacrtana. Cijena utrošenog materijala točno 0 kuna. Vrijednost neprocjenjiva. Reakcije tzv.'ozbiljnih' ljudi začuđujuće pozitivne. Čak štoviše. Imao sam osjećaj kao da bi njome rado malo zamahnuli. Za dobra stara vremena.



K.U.R.V.E.
Nakon objavljivanja slike na jednom stripofilskom sajtu nakon sat vremena mi je u inbox došla poruka da li bih je prodao. Normalno da ne bih, ali dobio sam narudžbu za izradu još jedne i to mi je obaveza za napraviti. Bit će to još jedna karta za vječnost ...

.......................................................


4. ožujka

THANK GOD I'M A COUNTRY BOY
Iako star, umoran, razočaran u sve i sva, uništen od cigareta i alkohola, bez centa u džepu, smogao je snage još jednom uskočiti u svoje ofucano odijelo.
Malo kasnije pozira u društvu dvoje dragih i simpatičnih kauboja.
Doma je, sasvim očekivano, otišao u pripitom stanju. Odjednom, iza sebe začuje šušanj, okrene se, a oči mu se razrogačiše od straha.
Instiktivno je zgrabio sjekiru. U tom trenutku iz krošnje tamarisa iskočio je zastrašujući ....
(NASTAVLJA SE)



K.U.R.V.E.
Priču o propasti Zagora Tenaya sam mailom poslao časopisu Rolling Stone uz popratni tekst koji je dokazao da ipak nisam retardirana osoba. Normalno da je nisu objavili niti su odgovorili, ali i dalje smatram da je priča 'OBRAČUN U LAKES CITYU' i dalje nešto najbolje ikad napisano na hrvatskom jeziku. A možda ipak imam dijagnozu?

.......................................................

4. ožujka

Prije dvi godine maleni stoji u sobi i čačka po radiju.
Odjednom, čuje se zvuk ko da je nešto teško palo na pod.
Pitam ga iz dnevnog boravka:
-Šta si to razbija?
Iz sobe se čuje:
-Gjavu!


6. ožujka

UREĐENJE INTERIJERA

NJEGOVA SUPRUGA: ''Ajme, majko, kol' ko prašine!''
STRUČNJAK ZA FENG SHUI:''Ne podnosim namještaj viši od metra!''
ONAJ KOJI SE KUŽI:''Ima li šta od Krleže?''
NACIONALIST:''A di je ovo slikano?''
CIGO:''U jebo te, kol' ko tu mene me ima stara hartija.''
MOJA MALENKOST:''Ali Babina pećina.''



......................................................

6. ožujka

SAVJET ZA VOLA UBIT'
Kum slomio nogu. Na košarci. Jako. Stavili mu gips. I to ružan gips. Moram mu se ić na njega potpisat. Kaže mu kolega:
- Ostavi se sporta i vataj se kladionice. Bit ćeš ciloga života u sportu i to ne u jednom nego u svim sportovima koliko ih ima i ništa ti se ne može desit. Kad si zadnji put vidija kladioničara u gipsu?

.....................................................

9. ožujka

NADA UMIRE ZADNJA
Ono kad te ubjeđuju da su u Šibeniku i ostatku Hrvatske plaće od 2000 - 3000 kuna sasvim normalna stvar i da su ljudi sretni ako ih uopće dobiju.
300 eura nije plaća za pošteni rad nego najobičnije gubljenje vremena.
Kad je točno došao trenutak kad smo se od ljudi sa osmijehom, nadom i budućnošću pretvorili u papir za brisanje guzice?

.....................................................

10. ožujka

GORIVO
-Tata, vidi ja crtam.
-Uuuuu, odlično, a šta je to?
-Auto!
-A kakav auto?
-Brzi auto!
-A šta mu je ovo tu što si podebljao?
-Gorivo!



K.U.R.V.E.
'Gorivo' mi je jedan od najdražih trenutaka uopće. Nije ni čudo.

.......................................................
18. ožujka

Prestanite čuvati folklor jer ste ga od silnog čuvanja upropastili.
VLATKO STEFANOVSKI u novom RS- u

..........................................................

20. ožujka

PRIČA ZA LAKU NOĆ
Imao je 13 godina. I brata blizanca. Nisu bili jednojajčani. Iako su živjeli u socijalizmu nisu imali novaca za razbacivanje. Mater mu je bila nezaposlena. U svom je stanu povremeno čuvala klince. Otac najobičniji lučki radnik. Povremeno je radio u fušu, ali da je bilo zajebano, bilo je. Momak je tog lika obožavao. Kao i sve pubertetlije njegovih godina. Trebali su mu jedino novci. Kad ideš u školu zna se kako. Oproban sistem. Stara da za marendu, a ti kupiš roman ili sličice. Ili nešto za jest. Ako si nemaštovit. On ne. Momak je šparao. Šparao. Šparao. Pa tako skoro mjesec - dva. Kad je skupio novce ponosno je otišao u robnu kuću. Tresao se od sreće. Čak i za današnje pojmove to nije bilo baš jeftino. I bilo je zapakirano u nekoj finoj duguljastoj kutijici. Kao velika diploma. Došao je doma. Sakrio to na ormar. Pa iza ormara. Pa pod krevet. Pa je nakon par dana stara to našla. Pa tko ti je to dao. Pa se mali smutio. Pa opet tko ti je to dao. Pa ovaj nešto izmuljao. To mi je posudio taj i taj. Pa da će mater nazvat tog i tog. Pa on jadan priznao da mu to nije dao taj i taj. Nego tko. Pa priznao da je kupio. Pa kad je mater čula koliko dođe skoro je strefilo. Pa kad je otac došao s posla rekreativno ga nalemao. Iako je bio umoran kao pas. Kako i ne bi. To govno košta kao jedna njegova dnevnica. Pa su susjedi slučajno izašli na prozor. Šora u live streamingu. Dolbi surround triskanje. Bura se stišala. Na najbolji mogući način. Nisu mu to oduzeli. Izvadio je iz kutije i ponosno stavio na vrata. Umjesto selotejpom ulovio pribadačama. Da ne padne. Dosta je teško. I uspio je. Objesio ga je. Isplatilo se. Stvarno se isplatilo. I batine i šparanje. Jez da malo žare obrazi, ali koga briga.
Bio je to hepi puno, puno prije hepija.
Bila je to strast. Iskrena. Čista. Stopostotna.
1979. imati luksuzni poster Johna Travolte u prirodnoj veličini. U bijelom sakou sa podignutom rukom. Na plesnom podiju. To nije mogao imati svatko. Zato se i isplatilo.



..............................................................

27. ožujka

FISKALIZACIJA U ZIMBABWEU

Došao mali Bwala u dućan. Mama mu je dala ceduljicu na kojoj je pisalo što će kupiti. Uzeo je kruh, pet litara vode, kremu protiv ugriza ce ce muhe i žvake. Došavši na blagajnu izvadio je stvari, a ljubazna teta je sve iskucala i pitala:'' Bwala, još nešto?''
Dječak se nasmijao:'' Ne bih hvala, koliko Vam je to?''
Teta je rekla:'' Ako nećeš ništa to ti je 82 trilijuna 144 bilijarde 62 bilijuna 800 milijardi 627 milijuna 344 tisuće osamsto šezdeset dva dolara i 44 centa.''
Bwala se namršti:''Pa koliko Vam dođe ova voda?''
'' Voda? Voda ti je 36 trilijuna 608 bilijardi 159 bilijuna ...''



...............................................................

30. ožujka

GAŠENJE LAP TOPA BACANJEM U UPALJENI ŠPAHER

(Znam da je 'shut down', a ne 'shot down', ali šteta je da mi zbog jednog slova propadne ovako dobra baza)



..............................................................

8. travanj

Ima li šta na Murteru da radi iza pola noći?
Ima - trafostanica!
Damir M. 2006.

..............................................................



..............................................................

15. travanj

HAPPY

Ide strani turist po cesti i čudi se. Svima obišeni nosevi, niko ne pleše, niko ne skače, niko ne pravi grimase. Sija sirota u kafić i čeka, čeka, čeka ... Po ure kasnije kava mu se na dnu čikarice osušila, a on i dalje čeka, čeka, čeka ... i odjednom je veselo poskočija!
Iz crnog BMW - a zatreštala je cajka. I to tuta forca! Bati svon silom! ... Turist se nasmija - Jes, veseli su, istina je!

K.U.R.V.E.
HAPPY manija ili praznik usiljenog veselja je ostala za nama. Njoj u čast stiže najbolja verzija ikada. Definitivni dokaz da kod nas neće nikad biti demonstracija jer je ljudima - dobro. Zato se nitko ne buni.



.............................................................

27. travanj

INVENTURA
Svi smo za revoluciju ali nam se ne da kurcem mrdnut, mladi ne žele raditi, fejzbuk je dosadan, političari kradu, ne valja ova država, nije valjala ni ona prošla, ne valja ni EU, Todorić je stvorio državu u državi, Bil Gejc nas truje, Karamarko je glup, Linić isto, Milanović je komad idiota, klikni protiv rata, klikni protiv mira, klikni i opali dvaput glavom o zid ...
Prije 3 mjeseca prestao pušiti, ostavio se žderanja iza šest navečer, reducirao blejanje u kompjuter i napokon se nadisao friškog zraka.
Punim plućima.
Sve ostalo je ....


...........................................................

30. travanj

ŠIBENSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE,
srijeda, 30.04.2014. 9:00 h
PANO S OGLASIMA, OGLAS BR.1 NA SAMOM VRHU,
NAJATRAKTIVNIJA PONUDA

''...traži se pomoćni radnik / pomoćna radnica za vuču padobrana s gliserom ...''

I onda će neko reći da nema posla ...

..........................................................

03.svibnja

NAJMOĆNIJA FOTOGRAFIJA KOJU SAM VIDIO U ŽIVOTU



4. svibnja

POUČNA PRIČICA ZA SVE PATRIOTE KOJI SU PLAKALI ZA TITOM
Danas je umro Tito. Puno onih koji su plakali za njim sad glume velike patriote. Za sve takve slijedi jedna poučna pričica.
Jedan je moj mještanin prije desetak godina dobio novog susjeda. Čovjek je prolazio ulicom:'' Ej, di si, šta ima?'' ''A, evo vo, no'' ''Jesi za jednu rakijicu?'' ''A šta ja znan, ne bi smija, ali moga bi ...''
I tako bi oni svako jutro popili rakijicu. I onda je njegov susjed vidio da ovaj u kuhinji ima naljepnicu HSP. I onda bi on okolo pričao da je ovaj ustaša. Al' isto bi ujutro došao na rakijicu. I pravio se blesav. I onda je ovom došlo do ušiju šta ovaj priča. I onda su se oni jedno jutro sreli. Ovaj ga je pitao da zašto on okolo priča da je ovaj ustaša. Ovaj je nešto počeo muljat. Ovaj mu je onda nešto rekao.
To što je rekao važi za sve koji te tapšu po leđima, a okolo seru protiv tebe kao i one koji su nekad plakali za Titom, a sad glume velike Hrvate
Rečenica glasi:
'' Slušaj me, ti nisi ni ustaša ni komunjara. Ti si jedno obično govno!''
Amen.

I ZA KRAJ

Pozdravljam svo šestero koji su izdržali do kraja.
Svaka čast.

Zadnji status je najjači.
Moj je mali opet briljirao.

''Tata, meni je ovi tvoj Ravulijo bez veze!''




- 22:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters