SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 08.04.2014.
KAPETAN KIKIRIKI BRODA
|
BJEŽ' OD FIRMI KOJE U NAZIVU IMAJU RIJEČI - ADRIA ILI ADRIATIC U čarobnom svijetu hrvatskog jebivjetrizma nautički turizam je bio i ostao pojam koji izaziva najveće zazubice. Ni'š ne radiš, a para kao blata. Sranje bi obično počinjalo na nekoj zimskoj kavi u Zagrebu. Za stolom bi sjedilo društvo od kojih jedan na sebi ima kričavo žutu 'Musto' jaketu. Razgovor bi tekao otprilike ovako:''Ku'iš ono, zemeš na kredu dva polovna brodeka, najdeš si dva skipera, malo se oglasiš na netu i eto ... parica kaplje.'' Teoretski savršeno. U praksi malo drukčije. U proteklih deset godina bio sam svjedokom prave najezde probisvjeta koji su svoj Croatian dream odlučili ostvariti upravo u charter businessu. Ne moram ni napominjati da ih je cca 90% završilo neslavno. Razloge njihovog propadanja nije teško utvrditi. Prije dvadeset - trideset godina ovaj vid zabave bio namijenjen isključivo džentlmenima i gospodi. Savršen primjer je legendarni stalak sa pršutom, pola pršuta i mali milijun butelja finog vina koji su zadovoljni jedriličari ostavili na brodu jednog mog prijatelja. Bio je to sport koji si nije mogao priuštiti svatko. Danas je zahvaljujući zimskim kavama u Zagrebu svaka budala postala vlasnikom svoje charter kompanije i od tolike hiperprodukcije cijene su pale i ... eto ti problema! Jedrilice su postali neka vrsta jeftinih plovećih apartmana što znači da zadovoljni nautičari i tamo najnormalnije kradu beštek, čaše, tanjure i role s wc papirom. Živa istina. A još kad se pridodaju troškovi veza, osiguranja, održavanja, a posebno rezervnih dijelova normalnom se čovjeku zavrti u glavi. Banalni primjer je komad brodske sajle. Dok površnom promatraču ta sajla izgleda kao najobičnija smotana usrana čelična žica čija tržišna vrijednost ne prelazi par kuna zato što je to sajla za brodske (ej, brodske) komande za model Volvo taj i taj ona sasvim zasluženo košta par stotina ... uh ... iznervirat' ću se. Vlasnike takvih charter kompanija nije teško prepoznati. Smotani kontinentalci crvenog nosa ulazili bi u trgovinu. - Ej, ekipa kak' ste? - A, evo super, a Vi? - A dobro, evo stiglo proljeće pa bi si zel malo farbe. Jebo te, kak' je skupo pa ovo nije normalno. Trebal sam sve zet u Zagrebu. - Tamo Vam je, moj čovik, cijena ista. - Ma je, ali rođak mog prijatela zna direktora 'Hempela'... bla ... bla Najveseliji dio nesuvislog razgovora došao bi na kraju. - Daćeš mi R1 na firmu, al' trebaš uvest nove podatke. - Više niste 'Adriatic yachting' - Ne, pazi, sve ti je isto, adresa, telefon, kontakt osoba, samo promijeni matični broj i ime. Sad smo 'Adria charter'. Adria charter? Nešto kao John Smith u američkom telefonskom imeniku. Smrdi na kilometre. Bar nama koji znamo o čemu pričamo. Dakle, ako se susretnete sa čovjekom u žutoj kričavoj 'Musto' jakni koji kaže da je vlasnik firme 'Adria nautic' ili 'Adria yachting' ili 'Adriatic yachting and sailing' ili ... nemojte biti sto posto uvjereni da će Vam to piće na stolu biti plaćeno. KAPETAN KIKIRIKI BRODA Iveka sam prvi put upoznao prije nekih desetak godina. Prosto je nevjerojatno koju je dobru priču taj čovjek imao. Uspio je svih uvjeriti da je njegovo ime garancija uspjeha. Vozio je neki bijeli gastarbajterski mercedes (star 20 godina, ali u odličnom stanju), pušio fine cigare, pio isključivo buteljirana vina ... ma džentlmen kakvog nema. Horvatinčić mu je mogao ići po cigarete. U Zagrebu je moj Ivek upravo završavao neke građevinske projekte koji su mu trebali donijeti ogromnu zaradu i odlučio se tog ljeta malo okušati u nautičkom biznisu. Dosta je zgrtanja love, bitan je prestiž. Kupil si je lepega brodeka i krenul. Moj prvi susret s njim dogodio se u turističkoj agenciji. Uletio je i tražio ima li kakva ekipa koja bi njemu i njegovom društvu svirala sat - dva kad se u nedjelju vrate iz Kornata. To sam popodne, doduše, kao svi Dalmatinci imao u planu sjediti u hladu smokve, piti gemišt i gledati ženske guzice, ali šta ćeš sad od čovjeka. Možda bude šta i za izist. Ruka ruci - stari. vidimo se i ... hm, nešto me kopkalo. Prvi put u povijesti desilo se da me netko traži uslugu, a ne pita koliko će to koštati. Fin neki čovjek. UVALA MURTAR, DVA DANA KASNIJE Krijeste valova što ih je uzrokovala talijanska jahta puna sunčajućih pičaka lomile su se o stijene. Ivekov brod vezan, razdragana ekipa sjedi u hladu i jede. Spojili su par stolova, ima ih dvadesetak i baš im je dobro. Jedan je bio krvav jer Vam se u takvim prilikama uvijek jedan u startu usvinji od alkohola pa skoči u mora odjeven i pri tom opali glavom o rivu ili lupi rukom po čaši pa se raskrvari ili samo plače da ga nitko ne voli. Razlog raskrvavljenosti tog mladog nautičara nismo utvrdili ni dan danas. A da je bio jako pijan - je. Takvi Vam refren pjesme 'Konobo moja' ogade za cijeli život. Provjereno. Uglavnom, društvo je bilo kao i obično razdragano. Malo su ih mučili plikovi od sunca nakon trosatnog truckanja iz Kornata, ali to su nevažne sitnice. Nešto što mi je bilo sumnjivo bio je Ivek. Na glavi je imao slamnati šešir, bio je pod gasom i nije mi baš djelovao normalan. Puno se nekako glupirao, imao je neku gitaricu bez žica i bio smiješan kao Nela Eržišnik. Mislim da sam ovu anegdotu već spomenuo u jednoj od prijašnjih epizoda 'SPIG' - a, ali je odlična pa je vrijedi ponoviti. Bacili smo par pjesama, ljudi su pjevali masni oko usta, zagrlili se, njihali lijevo - desno, a cijelo to vrijeme jedan je serator urlao, provocirao i nešto dobacivao da su mu i njegovi počeli prebacivati da zašuti. Kao besprijekorni profesionalac moj mu je kolega rekao: - A sad ćemo za ovog nervoznog gospodina baciti jednu lipu bosansku pismu. Ovaj se uzvrpoljio: - He, he, stari, falio si malo. Nisam ti ja Bosanac Na to mu je kolega ležerno uzvratio: - Nema veze. Imaš glavu kao Bosanac! Ekipa se nije stala smijati dobrih pet minuta ... Tri - četiri sata kasnije ukrcavaju se u brod. Ovog krvavog dvojica nose i na granici šaptanja pitaju: Jel' možeš? Ivek nam dobacuje: - Joj, dečki, bili ste fakat odlični. Niš', čujemo se za ovo. Nemate frke. JEZERA, SEDAM DANA KASNIJE Nema Iveka. Nothing. Prazan skup. Doduše, u Murtaru smo se natukli pečenog, popili ohoho gemišta, nagledali lijepih cura u kupaćem kostimu, a i onaj krvavi nam je uvalio parsto kuna pa mi nešto to sve skupa nije ni bilo napeto, ali, mislim - red je red. Mi smo ipak radi njega preskočili sjedenje u hladu smokve, ispijanje gemišta i gledanje ženskih guzica. JEZERA, DVANAEST DANA KASNIJE Ivek me vidio u prolazu i rekao: - Joj, stari, pa ja Vam nisam još ono platio. Evo, budem ove dane. JEZERA, SEDAMNAEST DANA KASNIJE Ivek inače živi parsto metara iznad mene, ali pošto mi, kao i svima, nema veće muke nego pitati svoje novce taj sam podatak ignorirao. Sve do trenutka dok nisam saznao da je baš bio u dućanu i naručio neke pločice. Znači, ima se ... Dok sam išao uzbrdo fućkao sam neku rege pjesmicu, preskočio zidić, provukao se kroz grmić i - evo me - u Ivekovom dvorištu. Prvi loš znak koji me je obeshrabrio bila je glazba iz zvučnika. Santana. O, ne! Hrvatski lovaši većinom su svi do jednog čobani tako da slušanje Santane nikako ne može biti zaštitni znak nekog tko ima novaca. Bolje bi bilo da su svirale cajke ili Škoro. Zapravo, najbolje bi bilo da nije sviralo ništa. - O, malac, dođi, sjedi se! - pozvao me Ivek. Za pet minuta izgovorit će rečenicu koja spada u sam vrh gluposti ikad. A DOK ČEKAMO IVEKOVU IZJAVU PREDLAŽEM DA SE ODMORIMO UZ PJESMU 'SHAKE YOU MONEY MAKER' GRUPE FLEETWOOD MAC Č-č-Č-č-Č-č-Č-č ...pojali su zrikavci, Santana je upravo započinjao 'Soul sacrifice', a Ivek mi je natočio gemišt. Priznajem da sam se osjećao kao budala, ali radi onog što ću upravo čuti dolazak se više nego isplatio. Ništa ja njemu nisam rekao, ništa ja njega nisam pitao, a čovjek je sjeo na stolicu, zatvorio oči, spojio prste u visini lica i rekao: - Santana je stvarno car. Voliš Santanu? Ja ga gledam i umjesto odgovora pitam onako zdravoseljački: - Pa dobro, Ivek, o'š nas ti više platit'? Ala seljačine! Ala manira ruralnih. Kao da prodavač drški za grablje priča sa višim referentom ZAB- e. Dno. Jebi ga, do tog trenutka stvarno nisam imao pojma da se među džentlmenima nikad ne spominje novac, ali Ivek je čovjek od svijeta. Na moje primitivno pitanje samo se nasmiješio i rekao: - A to tebe muči? Reci koliko sam ti dužan? Bilo je to prije desetak godina i kako cijene nerijetko formiramo prema cijenama trubača na sprovodu ne sjećam se što sam mu rekao, ali recimo da je bilo petsto - šesto kuna. OK je to. Gdje ćeš bolje? I nama i njemu. Pojeli, popili, gledali ženama u cice, dobili nešto bakšiša ... Neki bi ga drugi lešinari bili oderali, ali mislim da to stvarno ne bi imalo smisla. Santana je nastavio solirati, a Ivek je rekao: - To je okej! Si siguran da je to dosta? U ovim trenucima više ne znaš da li je on lud ili si ti lud ili ste ludi obojica. - Znaš - nastavi on - Ja ti u glavi imam takve projekte, a sad mi kroz koji dan treba na račun sjest ogromna lova. Baš smo sad završili jedan veliki posao ... bla .. bla ... Izgleda da nema para. Pokušaj je bio dobar, ali ništa. Nisam bio nešto ni ljut jer je stvar bila više u principima. Digao sam se sa stolice, a Ivek mi je rukom dao znak da sjednem i nastavio ... - Po Zagrebu sam razglasio svim agencijama, tiskao sam flajere i mislim da će dogodine Jezera ... - Ivek, idem ti ja ća - rekao sam. - Joj, pa nisi se valjda naljutio na mene - rekao je začuđeno i u nastavku izgovorio jednu od mojh najdražih rečenica ikad - Slušaj stari, ti to možda ne kužiš, ali kad radiš s velikom lovom desi se ovako da ne sjedne odmah, da negdje zapne, al' s tim se naučiš živjet'. Nemoj se, molim te ljutit' JER JA TI TOČNO ZNAM ŠTO VAMA ZNAČI PETSTO KUNA!!! Kakva rečenica! Kakav genije! Kakav kralj! Kakav kapetan kikiriki broda! Ja sam u džepu imao stotinjak kuna i taj iznos je bio točno sto puta veći od onog što ga je on vidio zadnjih tjedan dana, ali on točno kuži šta NAMA znači 500 kuna. Jer on vrti cifre od kojih se običnom čovjeku vrti u glavi. Tzv. jebač bez pokrića. Dakle, čovjek kojem je muljanje osnovno sredstvo komunikacije i uz to nema čime križ poljubiti točno zna što NAMA znači petsto kuna. Njemu ne znači ništa. On je pun kao brod. Teoretski. Only fools and horses ... Nevjerojatno! EPILOG Brod se ubrzo prodao ... Brodek ... Basnoslovna uplata nikad nije sjela. Žena s kojom je živio i kod koje je stanovao ga je izbacila (iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, ne?) ... Već dugo niko o njemu nije čuo ni riječ ... do prije par dana. Ivek sa slamnatim šeširom ulazi u kafić. Preplanuo od sunca. Glava crvena, oko očiju bijelo od sunčanih naočala. Pored njega neki novi kapetan kikiriki broda. I jednom i drugom nosevi crveni kao paprike. Počeli su od ranog jutra. Vidio me. - O, Maurice, pa kol'ko tebe nis' videl ...evo ovo ti je moj frend Slavko i baš sam mu pričal' neki dan kako smo ono znali zafeštat. Znaš, Slavko, Maurice ti svira .... |