SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 14.02.2012.
SIN CITY
|
KAKO JE POČELO.... S koliko se godina to dogodilo prvi put ? Dvanaest? Trinaest ? Trinaest i pol? Četrnaest? Stvarno nemam pojma. Bio sam tek malo blesaviji nego danas. Nakon živahnih snova jutra su započinjala sa zbunjenošću i u totalnom balunu. Na mudanticama neke žute fleke, mali balav. Smrdi ko krepana lignja. 'Što se to zbiva sa mnom?', prolazilo mi je kroz glavu. U slijedećih par dana stvari su pomalo došle na svoje mjesto. Moj veseli život postao je obogaćen nečim još veselijim. Luna park u gaćama. Čudesni svijet tete Desanke! Nije to bilo kao danas! Imalo se više snage, imalo se više volje! Prednost te aktivnosti je u tome što ti je u mislima dozvoljeno opaliti apsolutno svaku curu koja ti je napeta. Glumicu, pjevačicu, baletnu plesačicu, TV voditeljicu... Na plaži, u liftu, u jurećem tristaću, na vrhu Učke, nasred Korza, kod onog žutog silosa za Bosance iznad '3. maja'.... Ispočetka sam se bazirao na prijateljicama iz razreda. Stvarno žalim one jadnice koje nisu nikad bile predmet mojih maštanja jer zamislite kako moraš biti jadna kad te onaj debeli ćoravi štreberko ne želi ni u snovima... Hrvatski polucijski...pardon...populacijski pokret je tako postao bogatiji za još jednog člana. SIN SA SISAMA Nakon razreda prešao sam na susjede. Prvo su na tapetu bile one malo starije, a zatim vršnjakinje. Uh, a što li je ova jedna bila vatrena. Jahala se nesvakidašnje dobro. Skoro najbolja od svih. Na nju sam mislio nekoliko večeri za redom. Stvarno zakon. Dragim čitateljicama 'SPIG'-a, naročito onima koje se prvi put susreću sa našim literarnim stvaralaštvom ovi dosadašnji reci bi mogli izgledati poprilično bolesno. Nema razloga za zabrinutost. Muškarac koji tvrdi da ovo nije nikad radio laže kao pas. Znajte, curke, da ga je bar jedan od Vaših prijatelja i poznanika sa 13, 14, 15, 16 (neki i dan danas, pazite se) barem jednom tresnuo Vama u čast. Zar nije lijepo biti predmet žudnje u nečijim mislima? Prije spavanja slušaš 'Spandau Ballet','Bros',' New kids on the block' ili 'Take That', a neki tvoj vršnjak misli na tebe...i treska se... Ti štucaš ne znajući tko te spominje, a on se treska. Tres, tres, tres...štrc...aaaaaaaah.....i gle čuda, prestalo tvoje štucanje. Sutradan te bez pol frke gleda u oči. Zar to nije krasno? Nego, gdje smo mi ono stali? Svoje misaone partnerice nisam birao po nekom određenom ključu. Jednostavan tok svijesti. Bez nekih većih kriterija. Bitno da je lijepo. I sad pogledajte koliko sam prilikom tih seansi bio nepromišljen. Jedna od njih je bila - pravoslavka. Umjesto da sam je u mislima prvo pitao otkuda joj je otac i da li bi joj smetalo da se malo u mislima zabavlja sa mladim Hrvatom ja sam sve to preskočio i odmah nas smjestio ispod tuša. Topla voda nam curi niz tijela, ona mlada, al' solidnih ženskih atributa i drži me čvrsto za onu pantaganicu. I ne pušta. Mislim da takvu sirotinjicu ima jedino još moj prijatelj Govnjarević. I dan danas. Nakon još jedne burne noći ujutro sretnem baš nju i oca (nažalost pokojnog ...i onako usput bio je ljudina) kako nešto iskrcavaju iz stojadina. (Mali, jebemu mater, ne sjećam se koji je auto Boro iz suterena vozio. Jel to bio njegov stojadin? Jel' uopće imao neki auto? Ne mogu ljudima lagat!) Tad sam po stoti put čuo možda najgluplji srpski izraz koji postoji: ''Sine, daj mi ovo, sine daj mi ono...'' Sine? A ima špangice u kosi, sise, komad guzice i menstruaciju! Sin... Njen sin Marija se igra s barbikama. Perin sin Blaženka nosi rozu haljinu. Šta je ovo, gay parada? Tko je tu blesav? Običaj da Srbi za žensko dijete kažu 'sine' bio mi je i ostao glup do dana današnjeg... Čemu tolika žudnja za muškim potomkom? Šta taj famozni 'sin' uopće predstavlja? Ratnika? Patriota? Viteza? Poljoprivrednika? Štitonošu? Čuvara obiteljskog naslijeđa? Zaštitnika slabih i nemoćnih? Stevena Seagala? Konana? Mislim da je u pitanju onaj fudbalerski mačo konformizam koji nikad neće vidjeti dalje od nosa. Žena je u tom ograničenom shvaćanju: pišulja, otirač za noge, sparing partner, veš mašina, stroj za pravljenje gulaša i sarmi, tehničar na metli i usisivaču i jedino ona ide u školu djetetu na informacije. Pravi mačo muškarac ne zna ni u koji mu dijete ide razred. A nije ga ni briga. Neće to biti baš tako. Aj, Vi čitajte dalje...evo nas u Dalmaciji. RODILO SE DITE I tako se meni prije 11 godina rodilo dite. Ponos, dika, sreća, pjesma, ali i odgovornost, roditeljstvo, buđenja zbog plača... Doduše, prvo se trebalo otrijezniti. Prijatelji, poznanici, svi redom čestitaju i meni baš drago. A onda mi je ruku stisnuo jedan naizgled normalan čovjek izgovorivši mrtav ozbiljan tu famoznu rečenicu: ''Aj, stari, čestitam, pa će valjda dogodine biti sin!'' A šta fali mojoj princezi ? Velika Hrvatina, a tako balkanski zaostalo razmišlja. Baš bez veze! Odmah sam se sjetio onih ljudi koji matematičkom preciznošću svake dvije godine naštancaju jednu kćer pa kad žena rodi petu za redom selo je optuži da je jalova, njega jadnog sprdaju jer ne zna kako se pravi muško... On jadan ispižđuje od rozih zavjesa i zidova i dok mu u kući punoj žena neka tuka prezentira 'Tuperware' posuđe, kroz suze gleda pradjedove kubure na zidu i misli se: ''O jebem te živote, šta sam ja Bogu skrivio?'' Žene su postale toliko zajebane da takoreći nema segmenta ljudskog djelovanja u kojem nam nisu ravnopravne. Politika, diplomacija, ekonomija, znanost, turizam, šou biznis... Kad te na kraju stisne uza zid i kad ti jadnom i očajnom preostane jedino jedna zidarska šamarčina i tu si popušio jer žene žare i pale i u karateu, tae kwon dou, full contactu... Razbiće te kao beba zvečku, majmune ! A koliko je to daleko išlo shvatit ćemo ako se sjetimo one plesačice iz 'Flešdensa'. Neugodno joj je prići dečkima jer 'kako će in reć da vari'? 'SPIG' OSLUŠKUJE ŽENSKE UZDAHE Nemate pojma kako sam trenutno ponosan na sebe. Gotovo da nema čitateljice kojoj nisam uspio izmamiti osmijeh, a vjerujem da bi njih desetak ovaj čas sjelo na autobus, došlo na moj lijepi otok, pronašlo me u kafiću dok pijem kaficu, rastrgalo mi odjeću i silovalo me na opće veselje prisutnih. Više puta. Bila bi to najgledanija epizoda RTL-ove 'Ljubav je na selu'. A sad cure slijedi hladan tuš! ZADAR, travanj 2009. PRIVATNA GINEKOLOŠKA ORDINACIJA TAMO KOD ONIH MORSKIH ORGULJA, IMENA DOKTORA SE NE MOGU SJETITI DA ME UBIJEŠ Nešto najsmješnije što sam ikad vidio u životu je ultrazvuk u šibenskoj bolnici. Ginekolog stavi onaj senzor ženi na trbuh i pokazuje ti prstom na crno bijelom monitorčiću tvoje buduće dijete. 'Evo mu trbušić, evo mu nogica!', govori znalački. Evo mu pizda materina ! Slika najčešće izgleda kao satelitska snimka vremenske prognoze. Na televizoru 'Rudi Čajavec' početkom sedamdesetih. Crno-siva magla. Pojas ciklone dolazi iz srednje Europe u naše krajeve. A naši krajevi izgledaju kao kava prolivena po čistom, bijelom stolnjaku. Jebeš takav pregled ! I odosmo Vam mi tako u Zadar, kao gospoda, na ultramoderni 3D color ultrazvuk i bebica se prikaže u svoj svojoj ljepoti. Doktor ovaj put ne mora tumačiti šta je šta jer imam osjećaj kao da sam u 'Cinestaru'. 'Sve je u redu!', govori doktor, 'Evo tu mu je glavica, tu mu je nogica, tu mu kuca srce...sve je u redu.'' Ja sretan i ushićen i kao svaki pravi smotani muškarac nikako pitati ono što je najbitnije. Ono ključno. Ono esencijalno. Ono najbitnije. Onu srž. Ono zbog čega se ljudi žene. Ono zbog čega se prave djeca. U tom trenutku to mi nije bilo ni na kraj pameti. I po meni bismo otišli bez tog saznanja. Ali zato, srećom, imam suprugu: ''A, doktore da li se može vidjeti spol?'' ZADAR, travanj 2009. IZLAZ IZ PRIVATNE GINEKOLOŠKE ORDINACIJE TAMO KOD ONIH MORSKIH ORGULJA, IMENA DOKTORA SE NE MOGU SJETITI DA ME UBIJEŠ, desetak minuta kasnije Prvo izlazi moja draga gospođa apsolutno zadovoljna pregledom. Brzo, kvalitetno, profesionalno. Iza nje izlazim ja. Etna. Vezuv. Krakatau. Fuji. Valovi vrućine me zapljuskuju iznutra. Do tog trenutka me stvarno nije bilo briga. Majke mi mile! A šta je ovo sad? Osjećam neviđeni ponos! Jak sam kao bik. Sretan na n-tu potenciju. Iskonski muški gen iz prahistorije proključao je kao nikad do tada. Konan se prvi put probudio u meni. Ma stvarno nije bitno, ljudi moji, ali je osjećaj isto nenadjebiv. Tko tvrdi suprotno laže kao pas. Zagrlio sam dragu, poljubio je u obraz i stisnutu šaku digao visoko u zrak viknuvši :''YES!' Neka zadarska baba sa žutim najlonom u ruci nam je išla u susret i od srca se nasmijala... |