SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
subota, 26.02.2011.
I TEBEEEE SAaAaaaM (GRUF!) SIT KAFAaAaANOOOOO…
|
KAD ME SLOME SVE SAMOĆE… Jedan od, rećemo, svakako najunosnijih faktora u našoj zahuktaloj privredi i ugostiteljstvu su - kafići. Ovaj zatupljujući oblik zabave evoluirao je, u našim narodima, naročito u zadnjih dvadeset godina porastom tzv. jebivjetrizma. …U KAFANU JA ĆU POĆI… Postupak otvaranja kafića prilično je jednostavan. Ako živiš u nekoj zabiti iz koje Bog ispucava kornere, a mjesto obiluje snažnim momcima u invalidskoj mirovini i brokerima u onim EUROSPORT ili HEROD trenerkama treba im malo oplemeniti njihov otužni život. Ožbukaš garažu, pituraš je vodoperivom bojom, napraviš zahod, u 'Pevecu' nađeš vrhunsku keramiku po 38 kuna, osmisliš šank i tri-četiri barske stolice, potom nađeš neku ubogu šankericu kojoj mater i otac više nisu mogli financirati studij sociologije u Zadru i napraviš svijetleću reklamu. Ime lokala? Caffe bar En vogue' ili 'Bistro Ferrari' ili 'Buffet Glamour' ili neko drugo blesavo ime koje se savršeno uklapa uz ruzinavi stojadin bez šoferšajbe na četiri coka koji stoji tik uz kafić. Šta to ima veze kad parica…kaplje. … PREGAZIĆU OBEĆANJA … Nakon nekoliko dana sigurno će naići jedan ćelavi tip koji kao dodatnu opremu u svom grend ćirokiju uvijek nosi Uzi i pitat će da li smije u tvoj prostor uvaliti aparat za elektronsko klađenje i … sreći nema kraja. Dječaci će umjesto da pjevaju podoknice blejati u one trke pasa i čuditi se kako Bobi uvijek stigne Rexa iako je imao trostruko veći koeficijent. Inspekcija ne može doći jer će na 'Puntu' slomiti poluosovinu dok se dovalja do tvog sela.To je ujedno i jedina sreća u nesreći za koju treba biti zahvalan onom papku za kojeg si glasao na prošlim izborima.Jučer je na svoju trokatnicu montirao bakrene gurle, a već četvrtu godinu nije vrijedan asfaltirati ta jebena dva kilometra ceste. U jednom trenutku si čak pomislio da je on možda krao neku lovu iz općine, al' onda se sjetiš da mu na retrovizoru visi četrnaest krunica, Sveti Ante i opančići pa odbaciš tu pomisao, a osim toga stalno pije sa mjesnim župnikom što mu daje dodatni alibi. …PREVARIĆU OSJEĆANJA… Jedini problem je često mijenjanje konobarica jer je ova prošla nesretnica doživjela šok. Svi još prepričavaju onu subotu kad je izbila tuča. Majstoru u plavom radnom odijelu prekrivenom sasušenim komadićima žbuke je nakon 14 travarica naglo porastao libido pa je izvadio svoj mali, garavi zgužvani kurac i mahao njime u smjeru nesretne djevojke. Barska stolica kojom je udaren i dan danas ima iskrivljenu nogicu. Da gazda kafića nije zvao policiju vrlo vjerojatno bi mu grlićem boce narisali neku apstraktnu sliku na obrazima. Usput,policajcima je pukla poluosovina. Jedna od opasnosti zbog koje kafić može postati izuzetno popularan je dopuštanje tzv. brukve koja se u Zagrebu zove 'pijem na đemdo', a odnosi se na davanje pića na dug. Zanimljivo je da tzv. najveći patrioti nerijetko doguraju i do duga većeg od tisuću kuna nakon čega te Pero iz 'Francka' pošalje u tri pizde materine jer mu nisi platio robu već dva mjeseca, a vidi da ti je kafić pun kao šipak. Kad se ohrabriš i napokon kažeš dužnicima da prestanu baljezgati o ustašama, partizanima,Titu i Tuđmanu i da umjesto toga plate dug postoji opasnost da otiđu kući po uređaj za svođenje konačnih obračuna tzv. kalašnjikov i vještim rafalom porazbijaju sve one dozere na naopako okrenutim bocama žestokog. Ako gađaju lošije nekom bi sportska piva koju je upravo počeo piti mogla biti zadnja, a umjesto na poslu ujutro bi mogao osvanuti u čitulji. Moj savjet: Kako bi se takve neugodnosti nudim jedan besplatan savjet. Većina gostiju vašeg bistroa najvjerojatnije u novčaniku ima zgužvanu vozačku, vizitku od vulkanizera, sliku neke gole dame, par bosanskih maraka koje su mu ostale od nedavne kupnje goriva u obližnjoj Bosni i par bankovnih kartica. …LUMPOVAĆU CIJELE NOĆI… E, pazite sad! Jozi se nakon šest kćeri napokon rodio sin, a taman je htio ženu potjerati iz kuće te izrazom 'Jebem mater tebi i kad sam te doveo u kuću!' dočarati svoju rezigniranost količinom ženskih gaćica i hulahupkica koje se suše na žici. Naručuju se viski, šljiva, konjak, travarica, vlahovac i …ožeži !!! U jednom trenutku nailaze neki Rumunji koji bi čuvali ovce, a Jozo ih zagrli i uvali svakom po dec viskija što ovi oduševljeno prihvate te u samom srcu Hrvatske zaplešu uz živahnu ćirilicu koja ih podsjeti na demo top listu Radio Bukurešta. Glazbu koju gazda preferira neumorno skida njegov mlađi sin kojem je kupio kompjuter jer je dobar u školi, a slavljenici,opijeni glazbom,razbijaju svo staklo koje im dopadne ruku. Na kraju slavlja, oko četiri ujutro, gazda pijane skuplja s poda, a lopatom u karijolu ubacuje razbijeno staklo. Jozo mortus pijan gleda u križ, gura 'YORK' u nos umjesto u usta i daje gazdi klišeizirani mot kažiprstom da mu tih 2100 kn zapiše, a ovaj na iznenađenje svih vadi TATARATAAAAAAAA…POS APARAT !!! UGOSTITELJI! PERAČI NOVCA! MAFIJAŠI SVIH PROFILA! NOVO! NOVO! NOVO! Platite svoje cehove u kafiću na 12 rata ! Cehovi do 1000 kuna beskamatno, a za sve iznose preko toga kamata je smiješnih 4% Neke stvari ne mogu se kupiti novcem.! Za sve ostalo tu je - MASTERCARD ! |
- 18:32 - Komentari (13) - Isprintaj - #
KAZALO
|
Veliki pozdrav,'SPIG'-a gladni puče(guma)! (Ahahaha, jeba te, šta smo ludi…) Nakon fenomenalnog Giordana Carbonia izuzetno je teško nastaviti pisati ovaj nenadmašni serijal tako da smo u današnjem izdanju možda malo kvantitantititantitivni, ali još uvijek nekoliko svjetlosnih godina ispred većine. Danas smo Vam priredili pravi literarni 'svrš'. Imate čak pet (5) epizoda: lakočitljivih, lepršavih i nezaboravnih! Ne letite mišem put dole nego stavite voljenu osobu u krilo ili sjednite na istu i prepustite se 'SPIG'-u. Idemo redom ! 1.I TEBEEE SaaAaaM… -Vodič za sve mlade ugostitelje koji su uvjereni da knjige čitaju budale. 2.KAKO JE KLAUS IŠAO NA PROSVJEDE? -'SPIG'-ova vrhunska zajebancija na račun svih onih koji još uvijek vjeruju da se ovo govno od države može izvesti na pravi put. 3.OSVETA -Ako mislite da znate sve načine na koje se možete nekom osvetiti…e, ne znate! 4.ZED IS DEAD -Kako kazniti svinju koja je pokrala puste milijarde, a da joj se duša ne odvoji od tijela i ne krene prema svjetlosti? 5.SPIG-ove OTOČIĆANSKE ŠTORIJE -Serijal koji je osvojio srca u još jednoj nevjerojatnoj istinitoj priči. ENĐOJ ! |
- 18:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #
KAKO JE KLAUS IŠAO NA PROSVJEDE
|
Ja san Klaus. Men' se uvjek svi cere zbog tog mog blesava imena, a ja in u sebi jeben mate'. Nisan ja kriv što je men' otac po života rad'ja u Njemačkoj, oženija moju mate' Hermenegildu i da' mi to glupo ime. Najviše me zajebaje moj susjed Bero, a ja znan da mu jedan Splićo već dvi godine tera ženu dok on radi noćne pa mu se ne smijen nego mi ga je ža'. On je bleka ki oni Adnan ki se samo smije, a ženu mu Bihter jebe onaj Beljulj. Ja najvolin oni film fores gamp. Ja san ga gleda bar trijes' puti. Oni je isto malo blesav ki ja, al' šta mu fali? Moj ćaća nan je ugradija šes' apartmana i ja, ćaća i mate' živimo ki bubrig u loju. Priko zime oden s ćaćon u polje ili mu pomožen mišat maltu i uvik iman šoldi, a ne kukan ko što svi kukaju. Meni je moj ćaća reka da ko vrti guzicon nikad ne kuka. Ja b' volija nać' neku divojku, al' svaka ka me vidi kaže da san ja predobar ka kruv i da me može svak' zajebat, a men' se onda plače jer bi ih ja poliza' od vrha do dna, a ne mo'š… Da bi je liza triba bar dva, tri put ič' u kafič a njizi je sram mene. Sa' su ovi prosvjedi i svi ovi što već dvajst godina glasaju za Adeze lopove napokon in došlo iz guj'ce u glavu šta je to Adeze. Kako taksisti u momen gradu rekoše da če mukti vozit u Zagreb ja prvo pita mate' dal' bi i ja moga ič' a onda ona nazvala moju rodicu Maru da dal' moren doč i da mi skuva šta za obid i da bi prespa jenu noć. Rodica Mare mene puno voli i ona rekla da dojden ka god oću. Ujutro san lipo obuka gaće na crtu i onu lipu košulju šta ima kolet koji moreš vezat' na vr' glave, mate' dala dva najlona jaj, zelja i pancete da odnesen Mari i rekla mi da buden dobar i da ne činin pizdarije. Naša ja taksi, a vozač jedan jako dobar čovik iz Unešića. Seli s nama još neka tri momka. Jedan ima maju na ćegevaru, jedan neki šari đemper, a jedan na ajron mejden. Ovaj četvrti je ima crnu maju na nekog namušenog čov'ka i reka je da je on ustaša, a meni je to bilo smišno jer ja puno volin sarme i kumpire pa ne bi nikad obuka majicu na teću punu sarmi. Taksist pustija narodni radio i svi nešto prite, viču, ispuhuju, a ja gledan kroz ponistru snig i mogu van reć da mi je put proša za šekond.. Ovaj na ajron mejden je reka da će razbit glavu policjotu, a meni to smišno jer se oni bune protiv Adezea, a svi oni politićari iz Sabora će u tri ure lipo ič doma, doć doma ženi i dici i lipo će sesti na kauč, češat' jaja i gledati na televiziji kako se prosvjedmici i policajci čepušaju ka' maške. Po' onih policjotov su obični momci ka' i mi i oni tamo ne čuvaju svoju vladu nego svoj posa' i svoju guj'cu i virujen da bi ih se više o' pola s gušton priključilo demonstraciji da im ni nabilo onaj šljem na tikvu. Došli smo u zagreb oko podne i kvarat i ja se pozdravija s momcima a ovi mi rekoše da ne dolazin jer da će me neko ubit, a ja nisan tija ič vako i nako. Šta ću ič koji kurac ka' će bit' na televiziji? S rodicon Maron i njenon dicon prošeta san po zagrebu uzduž i popriko, a navečer smo na erteelu gledali na dnevniku tamburanje i vidija san kako palicaju onog mog prijatelja s majicon na ćegevaru. Nakon toga je Marin mlađi sin Pere pustija spanđ boba i umirali smo od smiha, a ujutro me Mare s rukama punim najlonov i paketov što san svašta pokupova odvela na bus… U busu san upozna jednu smišnicu od sto dvajset kili i mislin da san se i ja svidija njoj… Jedva čekan' ka' će opet bit' neki prosvjedi… |
- 18:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #
OSVETA
|
Kad tri seljačine četvrtom slome ruku kako će se ovaj osvetiti? Dovest će još seljačina i fizičkom nadmoći zasluženo kazniti krivce te nasilnom upotrebom tupih predmeta izbiti njihove oči. sjekutiće i očnjake . Ako se pri ruci nađe i kakvo hladno oružje mogao bi se nabosti i pokoji bubreg. Kad Ratko Mladić i njemu sličnai gubavci skrive smrt stotina tisuća ljudi ne gine im šest godina zatvora i 300 eura globe koje će mu odrezati oni preplaćeni Haaški invalidi. Po pitanju njihovih presuda i pričama o kolektivnoj krivnji stvarno je slatko sočno jebati mater toj invalidnoj instituciji. Tema današnje epizode je – osveta, ali ne osveta na koju ste navikli gledajući filmove i čitajući novine već osveta kakvu nitko od vas ne može ni zamisliti. E, sad kakva je to osveta, pitate se vi, a meni je neobično drago što ću je prezentirati na svojim stranicama. Oni koji su čuli ovu priču će se ponovo nasmijati od srca, a ovi drugi će samo uzdahnuti:'U jebo te, koji glupi blog !' Junak današnje priče živi u gradu u kojem je Frano Supilo utemeljio 'Novi List', u gradu u kojem je 17.lipnja 1968. rođen naš poznati pjevač Sandi Cenov, u gradu iz kojeg je potekao Mauro Ravnić, gradu koji predstavlja hrvatsku verziju New Yorka, u gradu u kojem je moj prijatelj Mali u vojarni Katarina nakon eksplozije skladišta skupljao metke i streljivo pa dobio batine od starog kad mu je mater išla prileći i napipala kinder jaje ispod jogija… Ne, nije riječ o Topuskom već o…ma, znate već… Za razliku od nas luzera kojima je vrhunac subotnjeg izlaska bio burek kod Šiptara u četiri ujutro neki ljudi su, kao junak naše priče, zahvaljujući prirodnom talentu jebavali sve čemu kuca srce. Da bi bolje shvatili tu prirodnu nepravdu ukratko ću vam opisati jednu anegdotu kad smo Govnjarević, moj prijatelj Bani (pozdravite ga smiješkom…hvala) i ja skupili dvije prijateljice i odlučili ih odvesti na žestoku, animalnu jebačinu dostojnu najboljih momenata Zauder filma. Nakon overdoziranja pivama i rakijom(?) mene su u tri ujutro iskipali ispred kuće (Bogu hvala )jer sam se ujutro morao dignuti na posao. Detalje neuspješne obljube Vam neću otkriti samo činjenicu da je nakon jedno pet šest dana jedna od njih okrenula glavu kad sam je pristojno pozdravio u prepunom kafiću. Kako bi objasnio njenu neuljudnu reakciju i prekinuo moje čuđenje Bani se počeo smijati i rekao:''Kako smo je jebali, tako nas i pozdravlja! Vratimo se mi osveti! Čovjek je, za razliku od nas, umjesto zahodsku školjku svojim sjemenom redovito zalijevao trbušiće kvarnerskih ljepotica i prisilio ih da nakon seksa vrište još 20 minuta tako što bi obrisao kurac o zavjesu. I sve bi bilo super da jednog dana nije uletio u neku gužvu i dobio dobre batine. Njegovi prijatelji, vjerni psi, do jutra ga tješili i planirali odmazdu, a on im je rekao da se skuliraju jer je on već smislio osvetu. Majka kolovođe tog sukoba bila je razvedena gospođa koja je vodila intenzivan noćni život i uz štok kolice obožavala baciti partiju 301 na pikadu. Očijukanje mladih mužjaka i uvijanje uz vruće ritmove techno glazbe joj nije bilo mrsko, a pripijene tajice na debeloj guzičetini nisu bile baš lijep prizor. Naš junak je samo čekao povoljnu priliku i onako mlad i potentan prvom prilikom uletio šarmirao je, alkoholizirao i odveo u mrak pojebavši je kao kravetinu. Priča se normalno raširila gradom kao štandovi u Međugorju i za čas pretvorila u pravu urbanu legendu. Antologijski susret našeg junaka i kavgadžije završio je jednom od najljepših rečenica koje sam ja ikad čuo u životu : ''Stari, sad me možeš i ubiti, ali ja sam tebi jeb'o mater !' I to doslovno! Svaka čast, majstore ! |
- 18:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ZED IS DEAD, BABE, ZED IS DEAD
|
''Ja b' ga ubjo!'' SELJAČKI ! ''Ja b' mu reko da vrati sve što je pokro!'' NEMOGUĆE ! ''Ja b' mu dlake na jajima palijo brenerom !'' DIVLJAČKI ! ''Ja bih ga osudio na šest mjeseci zatvora !'' TI SUDAC VRHOVNOG SUDA NE PIZDI ! ''Ja b' ga pustijo!'' TI LUKA BEB'ĆU, ISTO ŠUTI ! ''Ja b'…… BLA, BLA, BLA… Kao Hrvat, čovjek i kršćanin često razmišljam koja bi idealna kazna nadoknadila duševnu bol koju je stoka sitnog zuba poznatija pod nazivom hrvatski narod pretrpjela zahvaljujući…znate, već kome. Profesor Baltazar je razmišljao, razmišljao, razmišljao i…dosjetio se ! Kad bi bar jedan doživio sudbinu koju ćemo sad opisati, ma ne mora brate mili, vratiti ni kune (kao što vjerojatno ni neće). Malu djecu i gadljive čitatelje upozoravam da će ovo biti toliko odvratno da bi im bilo bolje da odmah kliknu na naslovnicu bloga.hr i tamo napašu oči aktualnim pizdarijama. KAZNA PO MJERI 'SPIG'-a ''Čuvaaaaaaari, dolazite 'amo!'', vikao je jedan od zatvorenika. '' Blaženi Alcatraz, svakom osuđeniku vlastita ćelija, a ne ovo, ugledni ljudi se moraju miješati s nekim ološem.'', reče čuvar Mate navuče cipele i otrči vidjeti što se desilo. Na podu je izbečenih očiju stajao jedan od sudionika privatizacije koji je prema nekim procjenama mrknuo 16 miljona eura. Bio je blijed kao krpa i jedva je disao. Da bi saznali što se nesretniku dogodilo vratit ćemo vrijeme 20 minuta unatrag i idemo u ćeliju broj 16 gdje je ležao dotični gospodin skupa s jednim kršnim Ličaninom i jednim snažnim Slavoncem. Spokojno je usnuo sanjareći o putu u Južnu Ameriku nakon što odleži ove tri godine koje su mu podvalili. Novac je na sigurnom, a pošto ima vezu u samom političkom vrhu vrlo vjerojatno će mu skratiti kaznu. Pa neće valjda jedan menadžer ležati sa ovim seljačinama? Iznenada čuje neko komešanje i osjeti ručerdu koja mu je začepila usta i prije nego je zucnuo netko mu je gurnuo gumenu lopticu u usta i vezao usta maramom. Da bi stvar bila još gora zabili su mu glavu u jastuk tako da je jedva disao. ''Budi dobar, direktore!'', šapnuo je netko, a on je osjetio kako mu skidaju hlače. Opirao se kao zvijer, ali budući da su mu sjedili na leđima, držali ruke i pritiskali glavu svaki otpor je bio uzaludan. Tad je osjetio kako mu se šire guzovi i netko mu pljuva na anus i vrhom prsta lagano razmazuje. Stisnuo je guzicu najviše što je mogao, a šapat mu je rekao:''Opusti se, ministre, neće boljeti!'' Dodir nečeg toplog, tvrdog i mljeckavog neće nikad zaboraviti i očajnički se opirao, ali uzalud! ''Dušo, opusti se!'', ponovio je šapat, a tad je osjetio neki kvrgavi prst koji prodire duboko i priprema teren za nešto puno gore… Koliko god je stiskao prst je bio jači… Odjednom je osjetio … Znate šta ? Iako bi modni mačak to volio ja ovu gadariju ipak neću privesti kraju. Na pamet mi je pao onaj crnac iz 'Pulp Fictiona' kojeg su ona dva manijaka guzili u podrumu dućana dok nije doletio Bruce Willis. Tad je pala i jedna od najlegendarnijih replika svih vremena: ''Jesi li dobro?'', pitao ga je, a ovaj sa lopticom u ustima i gaćama spuštenim do poda odgovara:''Daleko sam ja od dobrog!'' Eto, to je jedina primjerna kazna po mjeri 'SPIG'-a. |
- 18:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #
SPIGOVE OTOČIĆANSKE ŠTORIJE part…ne'am blage veze…
|
Evo nas opet u Vašem omiljenom otočkom serijalu koji će jednog dana, kad umrem, izazvati oduševljene reakcije budućih ljubitelja pisane riječi. Održavat će se okrugli stolovi, četvrtasti stolovi i kreativne radionice, a moj kolega će ubirati postotak od zarade i za manje od dvije godine skupiti dovoljno novaca za novo…….glačalo (humor…i to loš). Ovom usiljenom duhovitošću započinjemo današnje SPOŠ koje neće biti usiljene jer sam se prije mjesec dana skoro popišao u gaće kad sam čuo ovu priču… VIJETNAMSKO PATULJASTO PRASE Koliko god to blesavo zvučalo kriza u Hrvata je donijela jednu dobru stvar. Ljudi u Dalmaciji su počeli čistiti i obrađivati polja i maslinike puno pedantnije nego prije jer za razliku od devedesetih kad smo svi u maniri Delboya sanjarili o otvaranju videoteka, uzgoju činčila, lancima sreće (daš 100 kuna, učlaniš još trojicu pa svi skupa popušite 400 ) i prodaji kozmetike (najsigurniji način za izgubiti prijatelja je uvaljivati mu neki balzam za kosu od 120 kuna) danas su se ljudi na otoku okrenuli prirodi. Većina terena koji nisu u zoni dozvoljenoj za gradnju i koji se ne mogu prodati našim mađarskim prijateljima postali su prekrasni maslinici i vi koji živite na šesnaestom katu zapišanog nebodera u Zapruđu možete se stvarno lupati glavom u zid jer ne znate koji je gušt po lijepom vremenu prošetati do mora i nadisati se friškog zraka budući da su sve tvornice u krugu od 60 km odavno propale. (Malo je teže pratiti ove duge rečenice pa se vraćamo našem uobičajenom stilu.) Neki su otišli malo dalje pa su u poljima i osvanule prave male farme pune voća, povrća i kokošinjaca, ali ni to nije sve. Neki su počeli uzgajati prasce, konje, tovare, a jedan drži patuljaste vijetnamske svinje. Ovaj popularni kućni ljubimac izgleda kao malo manji vepar i usprkos zastrašujućem izgledu je u biti potpuno bezopasan, obožava djecu i non stop traži partnera za igru. Junak današnje priče to nije znao (baš čudno) i nemalo se iznenadio kad ga je prije nekih mjesec dana susreo. Prasac je nekako uspio pobjeći i razveselio se kad je vidio čovjeka s motornom pilom misleći da će se ovaj sigurno s njim htjeti igrati. Potrčao je grokćući od veselja, a ovaj je bacio motorku u pičku materinu i panično se uspeo na visoku crniku, uzeo mobitel i nazvao gorsku službu spašavanja. Rekao je da ga je napao divlji prasac, a ovi su ga pitali gdje je sad. ''Na crniki !'', odgovorio je. ''Na čemu?'', zapitao je operater. ''Na stablu!'', zaderao se ovaj. Kad su se uspjeli dogovoriti odlučeno je da se alarmiraju lovci kako bi riješili problem, a prase je kružilo oko stabla, dizalo se na stražnje noge i čudilo kad će se više ovaj spustiti da se igraju. Popeo se pred više od pola sata… U tom trenutku nailazi još jedan čovjek i ovaj sa stabla ga moli da poduzme nešto. Ovaj u panici stavlja ruke u položaj kao da drži pušku i okrene se prema prascu i počne se derati:''PAM ! PAM ! PAM !…''. Prasac, oduševljen njegovom abnormalnom reakcijom pomisli da se možda ovaj želi igrati i oduševljeno potrči prema njemu. Mislim da je to bila scena ravna 'Amarcordu' u kojoj se onaj popeo na stablo i cijeli dan vikao 'Hoću ženu!' Uglavnom ovaj s 'puškom' je trčao koliko ga nose, beštija od kojih 50 kg ga je lovila veselo grokćući, a ovaj na stablu je gledao u čudu. Sad se i ovaj drugi popeo na neki suhozid, a prase je razočarano što se nitko ne želi igrati s njim nestalo u zdrači. Kasnije su ga našli i vratili vlasniku, a ruralna legenda se uz velike 'karlovačke' već toliko puta prepričala da je s punim pravom našla mjesto na našim stranicama. PAO ČOBANKOVIĆ S MOSTA, ZA DANAS JE DOSTA!!! |
- 18:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.02.2011.
NATURA EST DEUS IN REBUS ! (nadahnuta biografija Giordana Bruna)
|
U IME OCA… Venecija, 1591. Na prepunom gradskom trgu ulični svirači. Proljeće je. Svekoliko pučanstvo se, željno sunca, razmiljelo po trgovima i ulicama. Veselo je. Malo dalje sjedi suhonjavi četrdesetogodišnjak s brčićima. U ruci mu komad papira i guščje pero. Gleda u nebo, potom nešto zapisuje i razmišlja: - Znam da Arhimed veliki mislilac je, ali Zemlja centar Svemira bit' ne može. Ne može i basta! Ovi što da smo ravna ploča tupe isto u neznanju žive. Papira samo koliko potrošio sam u deset godina proteklih. Izlazak i zalazak Sunca svaki ja u knjigama svojim imadem. Šestar svoji stari koliko puta samo u papir zabodoh da putanje zvijezda izmjerio bih. Što Kopernik parlaše da opkoljeni smo sferom zvijezda stajaćica istina je. Oko Sunca vrtimo se! To istini bliskije je. Ja dodao bih još da su sve zvijezde mala Sunca oko kojih planete kruže nastanjene bićima nama nalik. Zid nerazumijevanja oko mene dušu moju pritišće mi… …I SINA… Rim, dvije godine kasnije - Patriciju Mocenigo, faljen Isus! - Navijeke, nunciju moj, navijeke! - I reci mi, molim te, što taj Giordano Bruno parla? Pa, ljudi, 1593. je! Sve otkriveno odavno je! Ne znam tko to još u riječi Gospodnje sumnjat' može? Daj mi ponovi što taj porko besjedi! - Oče, botigliu mi prvo dodaj . Rujna vina da natočim si. - Prego! Oćeš iz kaleža ili iz botiglie? - Daj natoči u kalež! Uuuuu… što dobro je! Ovo malvasia je, a? - Je, i to istriana! Morat ćemo naručiti još! Nego parlaj ti meni o tom Giordanu! - On tvrdi da oko Sunca vrtimo se. U tu laž on uvjeren je. Ne znam kako pameti naučit možemo ga. - Ooo, Mocenigo moj, kao slugu Božjeg te riječi mi stežu grud. A znaš li ti koliko on Crkvi dao je godine ove? - Saznanja ta ne posjedujem! - Dok drugi dadoše po dvije – tri vreće brašna, bačvu vina ili zlatnika kol'ko ko dati već mogaše, on dadne samo uno pikolo saketo papra u zrnu i dvije male botiglie vina. Vina poluljutog što kvasinom Mleci nazivaju. - Oooo, oče, pa uvredom običnom taj čin nazvao bih! Gdje sad je Luigi, šef podružnice inkvizicije za područje ovo? - Eno,vješticu pali. Bestidnicu onu što parla da normalno nije da su kraljica i kralj naši sestra i brat. Bolesnica jedna! I još dodala je da stoga rađaju bolesne sinove što puževima bez kućice su nalik. - Pa kakve veze ima što sorela i fratelo su? Pa i mio padre i mamma mia su bili sorela i fratelo pa mi ništa ne fali! …I DUHA… Rim, 16.veljače, 1600. - Giordano, amiko mio! Pa šutjet' si mogao sette anni. Zašto opet parlat' si počeo ono što Crkvu gnjevom ispunjava? - Zato jer istina moj životni put je! Evo, sheme moje gledaj! Kopernik pravo imao je! Heliocentriko smo! Bog i priroda su jedno te isto! Dvije strane jedinstvene cjeline! Tota in toto et in qualibet totius parte! - Ma, je stari, u pravu jesi, ima tu nešto, ali vrijedi li zbog Poljaka tog glupog mrijet' ? I to u ognju paklenom što sutra budala Luigi za te pripremit će? Garavom šnicelu bit ćeš nalik! Vrijedi li tvoj prkos, Giordano, toga? Vrijedi li, amiko mio? - Si! I nabijem vas sve na mio kaco! …SVETOGA… Rim, trg Campo di fiori, 17,veljače, 1600. Okupljeno mnoštvo gleda čovjeka zavezanog za stup. Ispod njega Luigi i kompanjoni bacaju ugljen, granje i cjepanice. Luigi zviždi neku nježnu napolitansku melodiju. - Luigi, mogli smo i koju kocku za potpalu stavit'! – reče kršan momak telećeg pogleda. - O, glupane jedan, što nepismen u Svetu inkviziciju preko veze upao si. Kocke za ogrjev izmišljene još nisu! Od nevjernika ovog knjige, spisi i nacrti potpala dovoljna bit će. Otac Federico je otvorio knjigu i započeo: -Pokorni pred Gospodinom našim predajemo ti dušu ovog nevjernika što herezu kao nauk prihvati i što Đavolov sluga postade. Nek mu Gospodin smiluje se i… Nuncij s balkona nervozno povikne: - Federico, požuri! Evo baš odojka hrskavog skinuli su. Vrijeme je za manđare! Užgi tu budalu i arivaj! Luigieva baklja je spuštena. Plamen je počeo proždirati nesretnog Giordana. Zrak je začas postao ispunjen oporim i slatkastim dimom. Koža mu je cvrčala. Mnoštvo se dobro zabavljalo . Neki su roditelji digli djecu na ramena da mališani bolje vide. Polako, ali sigurno Giordano Bruno postao je Giordano Carboni. Povjesničar na kraju ulice otvorio je ljetopis. Giordano je u tom trenutku urlao nešto kao 'mater i oca zaostalu', ali čovjek do smrti svoje nije bio sto posto siguran što. Od smijeha i pljeska okupljenih bilo je jako, jako teško razabrati. Sa zvonika je počelo tući podne… …AMEN !!! |
- 20:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.02.2011.
NACI TURIZAM
|
ZA POČETAK OZBILJNO… Jedna od najbljutavijih priča koju nam svake godine servira Hrvatska turistička zajednica je zlurado veselje zbog neke epidemije ili državnog udara u bližem susjedstvu koji bi, kao, trebali osigurati Hrvatskoj povećani broj noćenja. 'Dragi gledatelji, ovo je Dnevnik HRT !Ministar turizma, gospodin Muljanović je okupljenim novinarima s veseljem saopćio da će zbog ovih 650 000 mrtvih Talijana turisti ovog ljeta rađe izabrati jadransku obalu…'' Tuđa nesreća se dosad nije pokazala kao bogzna kakva dobitna formula iz prostog razloga što je većina turističkih djelatnika u nas mentalno ostala na razini Jadranskih susreta iz sedamdesetih i kao vrhunac ponude nude potezanje konopa i onda se čudimo zašto nas Osmanlije šibaju i po ponudi i po cijenama. …A SAD SPRDAČINA !!! U današnjoj epizodi 'SPIG'-a ćemo u svojoj iznimno duhovitoj maniri iznijeti vlastiti prijedlog za pravi turistički bum i to, pazite sad, preko cijele godine. Kao prvo, strašno nam fali jedno Međugorje! Hrvati iz Hercegovine vječito sanjaju o pripajanju Majci Domovini, a baš bi volio provjeriti kod međugorskih knjigovođa koliko su poreza platili na one puste vjerske điđe miđe i one kičaste Gospe koje su od jedne zabiti napravile pravi Eldorado. Da i ne spominjemo činjenicu da je od svih tih novaca Majka Domovina vidjela muško međunožje. Mi ipak imamo Kumrovec, ali problem je što su ti gosti bogati kao crkveni miševi i zadnja investicija vrijedna spomena bila im je kupnja Lade Samare u proljeće 1984. Kad ih vidim kako se uz partizanske koračnice love u Užičko kolo zaključak se nameće sam – njima ne fali Jugoslavija već im fali ono što nisu imali ni prije, a to je žitka smjesa unutar sljepoočnica, prvo slovo 'm'. Sad kad sam zaslužio aplauz od ljute desnice (da li uopće postoji i slatka desnica?) vrijeme je da izložim svoj plan. IZLAŽEM PLAN ! Svaka Hrvatina koja iskreno žali što ona četnička drolja nije raspjevala Maksimir ima samo jedan san – slikati se na grobu Drantea Pavelića. Kao i Morrisonov grob-pepeljara u Parizu ovaj madridski humak je Sveto mjesto za svakog pravog Rvat'nu i zamislite koje novce mi pušimo zato što ga početkom devedesetih nismo prebacili u Hrvatsku. Kad su došli oni krasni ljudi s međunarodnih tjeralica trebalo je nekako organizirati i dovoz Drantea. Ovako zarađuje Španjolska turistička zajednica i njen predsjednik Felipe Kaetano Lopez Martinez, a nama kurac ! A kostur naš ! Pa mi kunu što je svetinja! Uglavnom, moja zamisao je da bi trebalo otvoriti jedan naci spomen park koji bi bio meka za sve bogate seljačine iz dijaspore čiji je račun na banci obrnuto proporcionalan inteligenciji. Svijet bi se zgražao, ali i ovako i onako nemaju visoko mišljenje o nama pa nas nije ni briga. Ikona američke ljevice Michael Moore je u svojoj knjizi 'Bijeli glupani' za Domovinski rat napisao da je počeo tako što su Hrvati ubijali Srbe. Kad takvu glupost napiše ljevičar moš mislit kako je informiran Jonathan iz Texasa koji se ne može načuditi inteligenciji Sarah Palin. Dakle, za svijet smo mi obični kurac bez obzira na tisućljetnu uljudbu i ostale gluposti. Doduše, mi i jesmo kurac, ali ni drugi nisu puno bolji. No,vratimo se mi naci spomen parku. Po cijele dane bi s razglasa treštale ustaške koračnice, suveniri bi se lopatama iskrcavali iz kamiona, majstori tetovaže bi tetovirali poznate naciste u svim pozama, pekli bi se blajburgeri, janjci i prasad bi se vrtili na deset mjesta jer kao što je poznato ustaša vegetarijanac ne postoji, pustilo bi se pedera da trči kroz šumu pa bi bile organizirane tzv, hajke s lovačkim puškama, tamburaši bi prašili ustaške bećarce, pevaljka bi zavijala šumadijske cajke, djeca bi se igrala kukastim križićima od 2 mm, Mate Bulić bi u manje od dvije godine kupio space shuttle… Za ljubavne parove otvorena bi bila pizzeria 'Za dom!' s vrlo maštovitom ponudom: -pizza Stara Gradiška (šunka, sir, artičoke, gljive) -pizza Jasenovac (4 vrste sira, slanina, feferoni) -pizza Jure i Boban (šunka, mozzarela, gljive,arašidi) -pizza Ljuta trava (tijesto, feferoni, chili, papar u zrnu) -pizza Mile Budak (tijesto,ajvar) -pizza Gusta magla (tijesto) Eto! To je kroki plana koji bi donosio novac preko cijele godine kako se dogodine ne bi trebali veseliti ako u međuvremenu cijela Italija nestane u potresu… |
- 19:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
MIRKO PAZI…'MIG' !
|
Ne pratim previše događaje u svjetskom ratnom zrakoplovstvu, ali mislim da nema puno zemalja u kojima se u potpuno mirnodopsko vrijeme, usred bijelog dana, ruše avioni i helikopteri iz čistog mira. Barica kopa krumpir i GRUF, izlazi ugruvan pilot kojem se zaglavilo sjedalo za izbacivanje i pita je gdje je najbliža vojarna. Budući da sam sa svojim vjernim čitateljem dmg-om (koji je, onako suhonjav i anemičan i dan danas ljubomoran na moj mišićavi torzo) davne 1995/96 bio dio hrvatskog ratnog zrakoplovstva (i vratio se kući dvadeset kila deblji od pustog žderanja i nerada), smatram se kompetentnim reći ponešto na ovu temu. Zašto padaju 'MIG'-ovi? Kao i oni jeftini kineski lokoti koji se otvore čim na njih malo jače vikneš i ovaj ponos hrvatskog ratnog zrakoplovstva ima isti problem. Zamislite u doba satelitske navigacije, air-bagova, ABS-a i servo volana zeleni 'Renault 4' star 40 godina na kojem su izvršene dvije do tri generalke kako leti nebom. Mješalica za beton s krilima. Bjež'od njega ako Boga znaš ! E, upravo zato! To Vam je jedna najobičnija zelena demode kanta i ne daj Bože rata u kojem bi u hrvatski zračni prostor uletio neki ljuti F-16. Pošišao bi nam zrakoplovstvo prije nego bi promatrač stigao cigaretu zapaliti. Nisam otkrio nikakvu vojnu tajnu jer za ovo je dosta imati IQ malo veći od Ivice Kirina. Ova je epizoda skroz kratka i simpatična ! |
- 19:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
SUZE
|
Svi mi koje su roditelji tijekom odgoja trajno hendikepirali pričama o radu, časti i poštenju ipak možemo biti sretni zbog jedne činjenice, a to je da živimo tu gdje živimo i gdje su stvari ipak koliko toliko posložene. Zamislite kako se jadno mora osjećati normalan čovjek koji živi u susjednom kupusu od države poznatom pod imenom Bosna i Hercegovina. Srbi, Hrvati, Muslimani…četnici,ustaše,balije…svi susjedi, komšije, prijatelji, kumovi, a onda jednog dana, kad se pogasiše tvornički dimnjaci, zgrabe kuhinjsku nožinu kako bi riješili najvažniji problem svakog umobolnog čovjeka, a to je jebeno nacionalno pitanje. Ako ste slučajno čitali 'Sarajevo za početnike' Ozrena Kebe i njegove zabilješke o vremenu opsade Sarajeva kad je Karadžić svojim gostima nudio da rokaju, onako iz zajebancije, po gradu, postaje jasnije da su silni ljudi izginuli zakurac. Daleko najpotresnija priča je svakako izjava jednog oca kojem je snajperist ubio dijete. Ranjenu curicu uvode u operacijsku salu, a otac u kameru izgovara najstrašniju rečenicu svih vremena:''Ja ne znam kakav je to čovjek koji može pucati na djecu. To ne mogu da shvatim. Volio bih samo da mogu s njim kafu popiti, da vidim šta on misli…'' Jedni ga zbog ove izjave smatraju budalom, a drugi tvrde da je sva ljudska veličina sažeta u ovoj rečenici. O čemu misli životinja koja ti je iz čista mira ubila dijete? Danas je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj je rat završio, ali u glavama mnogih nije i neće. Jedni su, sasvim razumljivo, željni osvete, drugima nije dosta zla, a iznad njih stoje politika i vjerski vođe od kojih 140 kilograma žive vage koji nerijetko rajcaju tu ubogu sirotinju kako bi im parica i dalje kapala, a ovi nek' se natežu . A raja ko raja, glupa pa puši te priče! U današnjoj epizodi predstavit ćemo Vam pjesmu staru desetak godina koju sam tek nedavno čuo i koja me toliko tresnula da je s punim pravom izborila svoje mjesto u 'SPIG'-u. Njeno ime je 'Suze' a izvode je beogradski reper Marchelo skupa sa Edom Maajkom . U normalnim zemljama ova stvarčina bi završila u školskim udžbenicima! Usput ovo je lekcija i svim neredima i stokama, bolesnim braćama i trem elevenima kako se pišu pjesme. Potražite je na netu jer nema smisla čitati samo tekst! Neće Vam biti krivo ! |
- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
SVE JE DOBRO DOK JE UMJERENO (osim drniškog pršuta i pečene janjetine)
|
Prednost 'SPIG'-a u odnosu na većinu blogera je to što mi blog doživljavamo kao medij namijenjen prvenstveno nama i dragim ljudima od koje većinu poznajemo osobno, a NJU još nismo imali čast upoznati, ali ionako je smatramo svojom. A sad ćemo malo riječ dvije o blogoljubima. Kad smo shvatili da je pojedincima ovo bolesna verzija Facebooka naježila nam se koža. Evo jedan primjer; Spadaš u sjebanu jedinku koja piše blog. Nemaš prijatelja, curu, ženu, ljubavnicu, dečka, kičma ti se osušila od drkanja…a mama ti kupuje cigarete. Tvoji rijetki prijatelji su većinom normalni ljudi koji nemaju vremena za blogovske pizdarije. Postove ti redovito čitaju Minotaur, FX, Rapsodija u bijelom, Ljuta magla, Rasputin, Govedo, Herr Flick i Vanja. Da te ne bi napustili prisiljen si čitati njihove mudrolije i neke su ti bez veze, neke su ti, onako, baš fora pa i ti njima redovito ostavljaš komentare i tako se to malo pomalo pretvori u neko bolesno prijateljstvo. I šta je u tome loše? Pa ništa, osim činjenice da ja kao stari isprđeni jarac jednostavno ne mogu zamisliti da je zamjena za druženje, lokanje, pušenje, svirku i zajebanciju postalo čačkanje po tipkovnici sa FX-om koji može biti srednjoškolka, umirovljeni profesor povijesti, serijski ubojica, crnkinja, Duškov mlađi brat, poznati vlakovođa ili pravnik iz Pule . E, sad će neko reći, ti to tako pričaš jer taj tvoj 'SPIG' nitko ne šljivi, a da napišeš dvije rečenice o tome kako si prdnuo kontra vjetra i da to izazove lavinu komentara i ti bi se počeo tako ponašati. E, bogami ne bi! Naša je prednost što ovo možemo prestati pisati u svakom trenutku bez pol frke. Kao što studenti učlanjeni u stranačku mladež (fuj!) misle da su oni neki bitan faktor u društvu tako vjerojatno postoje i blogeri koji misle da je to njihovo uzgajanje hemeroida ispred monitora neki stil života i nešto što je vrijedno spomena. Kolega je nedavno otvorio Facebook stranicu kako bi mu neke strane izdavačke kuće automatski slale ponude svojih knjiga, filmova i stripova i ostalog što ga zanima, a počeo je dobivati hrpu ponuda za prijateljstvo od ljudi koji ga inače ne pozdravljaju na ulici. Meni je to bolesno i točka! Sva te virtualne pizdarije su dobre dok ih koriste zdravi ljudi, ali ako ti Konzumov čips od paprike, cokta (tako piše na etiketi, ja vidio!) od litre i pol (mpc 3,99 kn) i svakodnevno blejanje u ekran s nadom da će ti se javiti FX postanu smisao života onda je bolje da mi nikad ne klikneš na 'SPIG'. Užas ! |
- 19:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 09.02.2011.
'SPIG'-ov HALL OF FAME (novi serijal koji pomiče granice pisane riječi)
|
Einstein je umro, Tesla je umro, a i ja se ne osjećam najbolje… Kad smo prilikom nedavnog uredničkog kolegija kolega i ja podvukli crtu ispod minulog rada i shvatili da ovaj naš 'SPIG' u biti nitko ne jebe pet posto odlučili smo se na prilično radikalan potez. Dakle, odluka koju smo donijeli je: ili napraviti 'cut' i poslati sve u tri majčine vulve i ući u povijest ili nastaviti u istom stilu na radost svih onih rijetkih ovisnika koji ni u snu nisu sanjali da će ikad čitati blogove. Novi serijal koji smo odlučili pokrenuti bit će pregled svih značajnih ljudi koji su na bilo koji način utjecali na naš izvanserijski izričaj još od razdoblja kad je Adam neumorno sapunao Stojana ćireći u Evinu mufčinu koja se najvjerojatnije, kao u pornićima iz 70-ih, rastezala skroz do pupka tvoreći zastrašujući grm sličan frizuri pjevača grupe 'Boney M'. Jedva sam uspio uvjeriti kolegu da R2D2 i Han Solo ne mogu ući na listu bez obzira koliko su mu značajni. 'E onda jebem tebe i tvoju listu!', viknuo je rezignirano i nastavio skidati igricu koja će američku premijeru imati početkom rujna. Nego, prestanimo srati i započnimo sa novim serijalom! 'SPIG'-ov Hall of fame! KRALJ JE MRTAV, ŽIVIO KRALJ! Tko je izjavio da su mu dvije najbolje pjesme svih vremena Sinatrina 'My way' u izvedbi Elvisa Presleya i Mišina 'Ako me ostaviš'? Tko je sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio jet setterski, vozio Citroenovu žabu i pušio Dunhill dok se 99% socijalističkih samoupravljača vozilo u fićama i oblačilo na Ponte Rossu? Tko je oženio manekenku dok današnji nogometaši nisu bili ni rođeni? Za koga su u 'Leksikonu Yu mitologije', svojevrsnoj jugonostalgičarskoj Bibliji, napisali da je za razliku Olivera koji je na binu uvijek izlazio nekako preplašeno on svaki put imao stav kao da će jebati mater polovici dvorane? Tko je u jednom intervjuu Saši Zalepuginu izjavio da je jednom prilikom parkirao negdje na jadranskoj magistrali i da je iz svih ostalih parkiranih automobila treštala njegova nova kazeta? Tko je prilikom jednog od koncerata u dijaspori, za razliku od estradnih nižih bića, odbio pjevati ispod Pavelićeve slike? Tko je jedini pjevač koji na početku pjesme kaže prvi stih i digne ruke, a publika u ekstazi otpjeva sve do kraja? Ne, nije riječ o Ivanu Mikuliću kako su neki pomislili. Prvi 'SPIG'-ov Hall of fame posvećujemo jednom, jedinom i nenadjebivom Miši Kovaču. Volimo ga jer ga ljudi ili vole ili ga ne podnose, a rijetki su oni koji nemaju izgrađen stav o ovoj ljudini. Ono zbog čega mi je strašno išao na živce danima kad sam bio puno gluplji nego sad je ona njegova napuhanost i prepotencija, ali upravo ta osobina ga čini jedinstvenim. U današnja vremena kad svaka šuša misli da je pojavljivanjem u RTL Ekskluzivu uhvatila Boga za jaja (npr. brat od ave karabatić se odlučio prijaviti u Big Brother. Tko od Vas zna što je to 'brat od ave karabatić'? I što je to uopće 'ava karabatić?') lijepo je znati da postoji jedan car po imenu Mišo koji sva te amebe s pravom gleda s visine i misli o njima isto što i većina normalnih ljudi. Ništa! Ne da mi se nabrajati podatke iz Mišine biografije jer je sve već rečeno, a od svih pjesama koje su postale soundtrack Dalmacije izdvojit ću 'Noćas ćemo zemlji k'o materi reći' kad u drugoj strofi prije refrena u pozadini uleti klapa . Kladim se da je u tom trenutku jako teško biti Hrvat u Kanadi, a da ti na pamet ne počnu padati sulude i besmislene ideje o povratku u ovaj šupak od zemlje. Mišo Kovač – prvo ime u 'SPIG'-ovom Hall of fame. 7 KOMENTARA GOVNJAREVIĆ-Puši kurac! Znam da sam zahvaljujući tebi postao najveći jebač Balkanskog poluotoka…ali šta mi to vrijedi kad su mi testisi još uvijek veći od penisa… DMG-Ne bum ti ostavil komentar jer sam jučer z cugom doputoval iz Barce pa sam sav v riti. Biš skoknul sa mnom do Egipta popit kavu na špici? Kak se na egipatski kaže štala? Mubarak, ahaha,mogal bin i ja tog vašega spiga pisat. TROGIRANKA-Hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,…pa još malo…hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi…ko te šljivi…pomiri se s tim da te mi na poslu samo čitamo…hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi,hi… MALI-Razumijem se u kompjuter kao i Mara u krivi kurac pa su mi u roku od tri dana u lap top ušli apsolutno svi virusi koji su u tom trenutku proletili Rijekom. KUNJ-Mišo je car, ali Satan Panonski je Satan Panonski! D-Mladiću ne pizdi bez veze, nego mi reci koliko Vam dođe guma vrata? L-Ja bih ti rado nešto napisala, ali polažem vozački već, evo u maju će biti točno jedanaesta godina… ONAJ KOME JE NA GRAMOFONU PET GODINA STAJALA JEDINO PLOČA 'DEEP PURPLE-IN ROCK'- Ča greš preko starta dobiš pet tisoč… Itd,itd… Namjerno nismo spomenuli NJU jer se jedina ponaša kako dolikuje… |
- 20:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
MIJAU !
|
Moj susjed je neobrijan. On ne radi ništa. On ima mačka. Ružnog mačka. Jako ružnog mačka. Dao mu je ime Škoro. On po cijele dane priča o svom mačku i svima ide na živce. Nekad ga probije nogom. Jadni Škoro je više gladan nego sit. Često kopa po smeću. Plaši se svega nepoznatog. Ljudima nije jasno zašto moj susjed svog mačka stalno diže u nebesa. Pun je krpelja. Sere u blitvu. Uho mu je krvavo. Ćorav je na desno oko. Druži se s onim mačkama koji u 'Tom i Jerry-u' nose naušnicu i izbace kandžu dugu pola metra. Gazda se o njemu i ne brine baš previše. Škoro očigledno propada. Moj mačak Fred je lijepa maca. Još kad je bio mali naučili smo ga da ne piša u kuću. Fred ima svoju zdjelicu i redovne obroke. I ogrlicu protiv krpelji. Ja obožavam svog Freda, ali ne pričam po cijeli dan o tome. Kao moj susjed o Škori. Škoro mrzi Freda jer je kulturan i pristojan. I jer je sit. Škoro je došao u naše dvorište. Fredu je bilo drago jer je mislio da je dobio prijatelja za igru. Škoro je otišao do Fredove zdjelice i pojeo mu je sve kekse. Fred je gurnuo Škori lopticu, a Škoro ju je pregrizao. Fredu nije bilo jasno kakva je to glupa mačka koja se ne zna zabavljati. Škoro je vidio cvijeće i htio se u njega posrati. Fred se naljutio i zamijaukao. I nakostriješio. Škoro se prestrašio i pobjegao. Od tog dana Fred ne voli Škoru. Zato što je bolji od njega. PITANJA I ZADACI 1.Da li ste uspjeli shvatiti da je autor različite vizije domovine usporedio s mačkama? 2.Da li i vi ponekad umjesto 'Svojski je nadrapao' kažete 'Jebo je mačku mater.'? 3.Da li ste kad razmišljali kako je 'svojski' totalno glupa riječ? 4.Da li je kulturno mačka nazvati imenom popularnog slavonskog kantautora? 5.A da li je licemjerno kad popularni slavonski kantautor dok je obnašao dužnost direktora Croatia Recordsa na CD RTL-ove 'Retromanije' uvrsti pjesmu onih primitivaca iz 'Riblje Čorbe'? 6.Kako jedan Veliki Hrvat može hrvatskoj omladini popularizirati ofucanog četničkog trubadura? 7.Da li to znači da 'para vrti di burgija neće'? 8.Kad će to shvatiti vlasnik mačka Škore? 9.Da bi bolje shvatili kako mačka mijauče poslušajte vlč. Zlatka Suca kad tijekom svojih propovijedi malo podigne glas. E,to je ta frekvencija! MIJAU ! |
- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
NERVOUS BREAKDOWN (malo duža epizoda posvećena svim mladim psihijatrima koji nikad nisu proživjeli to o čemu trabunjaju. Samo za okorjele fanove)
|
SUBOTA, 15,07 Ima tu još dosta posla, ali stvarno je prekrasno. Trebat će malo oličiti zidove, promijeniti koji komad namještaja i danas-sutra renovirati kupaonicu, ali za tako male novce dobiti ovakvu vikendicu je stvarno dobitak na lutriji. Ta nesretna stara s kojom je bivši vlasnik imao problema je i ovako i onako kod sina i unučadi u Karlovcu, a ako i dođe, Bože moj, ljudi smo, dogovorit ćemo se oko svega. Uostalom, to mi je i posao. NEDJELJA, PONEDJELJAK, UTORAK Ujutro kavica, do ručka sitni poslovi oko kuće, poslije ručka ženu i sina u auto i na plažu. Mještani su jako ljubazni i simpatični i ne vidim razloga zašto se smijulje kad im kažem da sam kupio kuću kraj stare Danice. Uostalom, čovjek koji mi je prodao kuću boluje od shizofrenije, a sa starom smo prije kupnje lijepo sjeli i popričali. Jest da je malo primitivna i zadrta, ali ne vidim zašto bi bilo ikakvih problema, a osim toga, po njenoj priči ni ovaj naš nije bio baš neki svetac. Moja žena, sklona panici, u svemu vidi najcrnji mogući scenarij, ali meni je stvarno smiješno praviti frku oko kuće u kojoj ćemo provoditi maksimalno dva mjeseca godišnje. Uvijek je, na kraju krajeva, možemo prodati. SRIJEDA, 19,07,2010. Ujutro sam na lap-topu malo korigirao tekstove za knjigu koju mislim objaviti do kraja godine, a njen radni naslov bio bi 'Samopomoć u duševnim poteškoćama' . Šef odjela dr. Mihanović me stalno sprda da sam još prezelen u psihijatriji i da će ljudi, kad vide da imam samo 34 godine, odmahnuti rukom i reći da ne vjeruju balavcu koji je jučer izašao sa fakulteta. Nema se tu šta puno mudrijati. Sve knjige na tu temu su ionako davno napisane, a ja ipak imam populistički pristup svemu tako da će knjiga o toj teškoj temi biti čitka i zabavna. Navečer smo prošetali po rivi i na povratku kući vidjeli u susjednom dvorištu crveni yugo karlovačkih tablica. Danica s djecom. Bila je skoro ponoć, a u kući je bilo ugašeno svjetlo. Ženu je prožela neka nelagoda, ali ja sam se samo nasmijao. Oko tri ujutro mi se učinilo kao da je negdje nešto palo, ali sam to najvjerojatnije sanjao. ČETVRTAK,20.07. Ujutro nas je probudila dječja vika. Prvi put sam vidio Daničine unuke, dečke od kojih 10-11 godina. Trčali su i vrištali iz sveg glasa. Još nije bilo ni 8 pa mi se ta igra nije baš svidjela. Ustali smo i popili kavu. Uzeo sam vrećicu s bocom vina i bombonjerom i krenuo pozdraviti naše nove susjede. Sjedili su na trijemu ispred kuće i marendali. 'Dobro jutro,susjedi!', rekao sam najljubaznije što sam mogao. Danica mi je jedina otpozdravila, a sin me pogledao nekako čudno. Nevjesta je pod okom imala veliku šljivu, a djeca su toliko vrištala da je meni bilo neugodno. 'Evo, mali znak pažnje, dragi naši!', procijedih i stavih vrećicu na stol. 'Što je to, otrov?', pitala je Danica žvačući dvopek, a ja nisam imao pojma jel' to humor ili šta već. Sin i snaha nisu prozborili ni riječ. Niti su me ponudili pićem, niti rekli da sjednem pa sam provalio još neku glupost i napustio ih. Pogled njenog sina smo, inače, izučavali na trećoj godini. Svi popodnevni pokušaji neke dobrosusjedske komunikacije dok sam se motao po dvorištu naišli bi na neke tupe poglede i kratke nedefinirane odgovore pa sam nakon par puta odustao. Ljudi su malo čudni, a šta sad… PETAK,21,07 Nakon ručka smo se spremali na plažu kad odnekud doleti kamen i zvizne mi na haubu ostavljajući ružan trag. 'O, pička li im materina!', procijedi žena koja inače nikad ne psuje. 'Smiri se!', rekao sam i krenuo vidjeti otkud je doletio kamen. Naši mali susjedi stajali su u dvorištu i jedan je nabacivao kamenje, a drugi ga je u maniri bejzbol igrača napucavao nekom daskom što je dalje mogao. 'Djeco, gdje su Vam roditelji?', pitao sam. 'Jedi govna!', odgovorio je ovaj manji. Tad im je iz kuće doletjela majka i počela vikati da kako ih nije sram što rade, a odmah za njom i stara koja je počinjala proklinjati da ostavi djecu na miru. Svađi se pridružio i onaj debil, a ja sam samo stajao i gledao pet luđaka kako psuju i kunu sve živo i mrtvo. Nenaviknut na takve situacije gledao sam u taj čopor i shvatio da u mene nitko ni ne gleda. Svoje rastrojene pacijente bih u ovim slučajevima savjetovao ili da fino sjednu sa susjedima ili da pozovu policiju što u prijevodu znači da mi se jebe i za njih i za njihove susjede, a opet s druge strane to je šteta od par stotina kuna i čemu sad praviti neke probleme. NEDJELJA,23.07 Umjesto normalnog razgovora o jednoj beznačajnoj sitnici ženin prekjučerašnji odlazak u susjedstvo se pretvorio u svađu koja je skoro kulminirala tučom zbog koje su treći susjedi pozvali policiju i sad smo svi skupa u policijskom blokiću. Ovi su dužni platiti tih par stotina jebenih kuna, ali meni se nekako ne ide po te novce jer nije lijepo biti u svađi sa susjedima. Koliko god Vi mislili da takve budale ne postoje ja Vam se kunem da ih ima, samo ste imali sreću ne upoznati ih. Danas su na plažu otišla žena i djeca, a mene je toliko boljela glava da sam odlučio prileći. Nije prošlo pet minuta, a iz Daničine kuće se počeo oriti Narodni radio da su se zidovi tresli. Istrčao sam van i pokucao na vrata. Otvorio mi je zet i uljudno sam ga zamolio da stiša radio. 'Sad ti i muzika smeta, a? Ivane, smanji radio!', viknuo je. 'Ipak je pristojna komunikacija ključ za sva vrata', pomislio sam u sebi i vratio se na kauč… Nije prošlo ni pet minuta kad odjednom zagrmi neko tamburaško sranje da to nije normalno. Nazvao sam ženu na mobitel. 'Draga moja, ovi stvarno nisu normalni! Šta da radim? Navili su glazbu na sva zvona i bio sam tamo, ali ništa!' 'A zovi policiju, šta drugo!', reče ona i prekine vezu. Probao sam ih urazumiti još par puta, ali nije išlo. Drugi dolazak policije u samo tri dana. Dobar prosjek, nema šta… PONEDJELJAK, UTORAK, SRIJEDA U mojoj knjizi za samopomoć dosta sam pisao o vježbama disanja i meditativnim tehnikama, ali stvarno se nisam dotakao tema kao kad ti susjedov pas iskopa cvijeće koje je žena prvi dan posadila i dima od roštilja koji ti zasmrdi puno sušilo robe dok nas nije bilo doma. To što čisti ribu na našem zidu pa se poslije skupljaju galebovi ni ne smatram osobitim problemom, ali bi bilo isto lijepo kad bi one ostatke bar malo zalila vodom. 'Pa, gospođo Danice! Imate li Vi što protiv nas?', probao sam razgovarati u srijedu navečer po n-ti put. 'Ne, zašto bi?', odgovorila je, a u kući se čula svađa između sina i snahe. Stara je psihički bolesna, to je bilo očito, sin zlostavlja snahu i to bi trebalo prijaviti, a ona dva mala kretena polako, ali sigurno evoluiraju u buduće nasilnike. Mom sinu ne mogu smisliti adekvatnu laž o tome gdje mu je nestala lopta koju smo kupili prije odlaska na godišnji. Samo sam mu rekao da svoje stvari ne ostavlja po dvorištu. Mještani su mi objasnili da je Danicu mlatio pokojni muž i da joj je dvoje djece umrlo na porođaju. Kćer joj je u Kanadi i ne razgovaraju, a sin, bivši narkoman, terorizira sve oko sebe i još od mladih dana vuče podeblji policijski dosje. Sve sam ja to znao i prije kupnje kuće, ali cijena je bila stvarno smiješna i najviše me privuklo to što smo i mi i oni vikendaši pa mi je uvijek u podsvijesti bilo da ćemo se mimoići, a ako se ti ne pačaš u njih ne bi se smjeli ni oni u tebe, ali za razliku od zgrade u kojoj smo živjeli tu nema kućnog savjeta koji će te zaštititi. Jedino mi je žao zašto sam to sve prešutio ženi… PETAK,28,07 Cijelo popodne su se kreveljili s nekim krezubim tipovima koji su došli u plavom stojadinu. Moj mali je došao plačući jer su ga ova dva debila gurnuli i raskrvario je koljeno. Moja žena, koja je po profesiji učiteljica mu je lijepo rekla da se ne druži s njima, ali objasni ti to djetetu od 9 godina koje je u školi naviklo sve dijeliti s prijateljima. Zgrabila je malog i otišla preko zida. 'Dokle će trajati ovaj teror? Kako vas nije sram?', vrištala je na radost ostalih susjeda koji su virili kroz škure. 'Koji ti je sad kurac?', viknuo je sin, a ženi je pao mrak na oči jer se njen dugo očekivani godišnji pretvorio u konstantan strah što će ta stoka iduće napraviti. Pljunula ga je u lice, a Danici zaprijetila:''Budete li mi još jednom takli dijete zadavit ću Vas golim rukama!' 'Jebem tebe i onog tvog nesposobnog šupka!', rekao je brišući lice. Petnaest minuta kasnije morao sam objašnjavati policiji što se dogodilo i dok je jedan zapisivao drugi je u autu žvakao masni burek. SUBOTA,29,07 Umjesto skakanja po dvorištu moj mali je većinu dana provodio na Playstationu jer se i u njega uvukao strah. Jedva je čekao odlazak na plažu da ne mora gledati u taj bolesni okot s druge strane zida. Sutra putujemo za Zagreb i ja nemam pojma što ćemo napraviti… RIJEČ UREDNIKA Ispričavam se svim čitateljima koji su se potajno nadali vrhuncu priče u kojem bi netko nekoga probo nožem jer smisao ove izmišljene priče nije bio u tome već da onim pop corn psiholozima (čije se ukoričene gluposti po 29,99 kn prodaju po policama trgovačkih centara) pokažemo kako je lako dijeliti savjete o psihozama svih vrsta dok ih ne osjetiš na svojoj koži… |