SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
petak, 31.12.2010.
DEMODE PARTY
|
Ajmo opet malo bit' nostalgični. Kao što je poznato sve ono što ima na sebi patinu nekih prošlih vremena kod pacijenata poput mene izaziva tu neku kenjkavu nostalgiju iako je, realno gledajući, većina tih predmeta najobičnije smeće. Tu mislim na požutjele knjige, stripove i časopise, audio kazete ('Jugoton','PGPRTB' i 'Suzy'), raznorazne singlice i longplejke i slične gluposti… No ono što čak i meni ide na živce je strast za skupljanjem komada namještaja iz tog doba. U to ne ubrajam one 'Singerice', kamenice za maslinovo ulje i ovalne stare radio aparate sa dva velika bijela okrugla botuna već namještaj i opremu stana iz 70-ih i 80-ih koje je, sa stanovništa zdrave pameti stvarno najbolje zaboraviti. Počet ćemo od zidnih tapeta. Bilo ih je na kremaste socijalističke crte, tamno-zelenih, na smeđe krugove boje govna, sa uzorcima lišća, a daleko najjači su bili oni reljefni i ispupčeni. Kad bi nakon nekog vremena požutjeli od prašine i cigaretnog dima to je izgledalo toliko otužno i klaustrofobično da je čovjek jedva čekao kad će pobjeći iz takve prostorije. Prosto je nevjerojatno koliko bi susjeda kafetine popilo čudeći se tom prekrasnom ukrasu na zidovima i ljubomorno pateći zašto one nemaju takve. A što tek reći o onim ogavnim lusterima sa stotinama kristalića koji su zahtjevali sate brisanja od prašine? Pravilo je bilo: što kičastije to bolje! Par vrsta lustera iz tih vremena i dan danas vise po mnogim stanovima u zapišanim socijalističkim neboderima : tamna maslinastozelena keramičko staklena kombinacija (zaboli te glava čim upališ svjetlo), narančasta polulopta ( s onom crnom gumenom oprugom uz pomoć koje se luster mogao nategnuti do stola radi lakšeg čišćenja , o blagi Bože!), krug nalik kotaču od drvene kočije sa staklenim oker balotama raspoređenim u krug ( kuka na kojoj je visio bi komtno izdržala težinu cijelog prasca ). To je bilo na plafonu, a na pod su išli oni teški tepisi čije je klofanje nedjeljom ujutro bio pravi ritual. Koliko god ga mlatiš prašina ne prestaje izlaziti pa su se najčešće mlatili dok se ne umoriš, a tad bi otišao popričati sa susjedom koji je upravo oprao svog 'tristaća' i mazao mu gume laštilom radi visokog sjaja. Ipak, daleko najjača stavka demode party-a bio je - namještaj. Današnje uređenje interijera preporuča niske komade namještaja sa ponekom elegantnom policom kako bi Feng Shui energija ravnomjerno strujala što je u totalnoj suprotnosti od onih nakarada koje su zauzimale četvrtinu dnevnog boravka. U tim prostorima od Feng shui energije nije bilo ni 'F'. Princip je bio isti : ako je dnevni boravak širok 3,70, a visok 2,20 tolika mora biti i regalčina. Od ruba do ruba . Ako ti nešto padne iza ormara pozdravi se s tim zauvijek. Skuplji modeli su obavezno imali buffet kojem bi se prilikom otvaranja vrata palilo svjetlo, a unutra su se kočoperile boce Johnny Walkera i raznoraznih konjaka sa obaveznim crnim čepom na kojem je bio onaj muf. E, nakon montiranja te nakarade od ormara trebalo je nečim ispuniti police. U rupetinu veličine medvjeđeg brloga išla je televizija sa obaveznim kačkanim miljetićem na vrhu koji je ponekad visio preko gornjeg ruba ekrana. Police su bile rezervirane za knjige: Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u 6 tomova, Svijet oko nas, Heroj Tito, Tito i mi, Svet i Tito, ruski klasici, biblioteka 'Reč i misao', biblioteka 'Vjeverica', Svijet oko nas, Erich von Daniken, Perl Bak, 'Misterije svijeta' Arthura Clarkea, Ilustrirana enciklopedija Jugoslavije, izdanja kuće 'August Cesarec' itd…itd… Iza staklenih vrata najčešće je stajala izložba kičastih kristalnih čaša iz kojih se rijetko pilo, a našlo bi se i detalja kao što su maketa venecijanske gondole, drvene čaplje, ona glupa drvena ptica koja bi pritiskom na botun vadila cigaretu , male pletene rukavice sa logom ZOI 'Sarajevo '84', keramički labudovi…U…Ž…A…S… Jedan moj mještanin je u to vrijeme u svoj megalomanski dnevni boravak stavio upravo takvu XXL regalčinu i iskrsnuo je problem jer su uspjeli natrpati more tih knjižurina, čaša, pijata i sličnih drangulija, no međutim par polica je ostalo zjapiti prazno. Izmjerio ih je, sjeo u auto i otišao u Šibenik u knjižaru. Već s vrata je viknuo:''Mala, daj mi metar knjig !''(ne knjiga, nego knjig sa dugim 'i') Žena ga je pitala kakva literatura ga točno zanima, a on je rekao da je nebitno. Kad sam ovu urbanu (hm…ruralnu) legendu pričao gospođi zaposlenoj u jednoj od čak dvije šibenske normalne knjižare ona se samo nasmijala i sa sjetom uzdahnula rekavši da je to živa istina i da je to bilo zlatno vrijeme za prodaju knjiga. Na sajmovima je redovito kraj svakog kompleta stajala cedulja s natpisom koliko je širok kako bi svako mogao naći idealnu mjeru za začepljivanje praznine koja je zjapila na policama monstrouznih tamnosmeđih drvenih sanduka u narodu poznatih kao - regali. Nevezano za ovo sjetio sam se još jednog odličnog detalja iz tog vremena. Prilikom osnovnoškolskog izleta na Plitvička jezera mi mularija smo okupirali suvenirnicu i jedan mali je oduševljeno kupio autentični hrvatski suvenir – buzdovan… |
- 18:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #
SVJETLA U DALJINI…TO SU LJUDI
|
''Ja sam takve tekstove prije četiri godine mogao pisati zbog nedostatka informacija. Mogao sam ih pisati zbog slabog uvida u tadašnju političku situaciju. Mogao sam ih pisati zbog uspavanosti razmišljanja, koje je očito postojalo u meni, a koje se tek kasnije probudilo.'' Milan Ivkošić o svom tekstu iz 1991. 'Diktator Tuđman hapsi Hrvatsku' u 'Globusu',travanj 1995. ********************************************************** ''Televizor razbiti i ženu pretući bi trebalo bar jednom na dan, ali i jedno i drugo bilo bi jako skupo,pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati.'' Milan Ivkošić, Studio, kolovoz 1996. ********************************************************** Krenimo… Srela se na pevaljci dva velika Hrvata. ''Jes' vidjo kako će ona kurbetna od Tereze otič pjevat u Beograd?'' ''Ma,stari, tob tribalo sve potrat iz Rvack…'' U tom trenutku majmun za miks pultom pušta neku pjesmu od Šabana Šaulića i lole podigoše 'Heinekene' u zrak te gromko zapjevaše. Istovremeno, u Beogradu, njihovi istomišljenici u obličju ofucane pevaljke Nade Topčagić i onog šljama od Bore Đorđevića prosipaju žuč po tamošnjim medijima iz istog razloga. Riječ je o, kao što je poznato, njenoj izjavi koju je dala nakon što su joj četnici srušili kuću u Konavlima jer s takvim brzopletostima čovjek mora biti oprezan budući da bi se neki četnik možda mogao uvrijediti. Većina hrvatskih desničara koja se overdozira domoljubnim glupostima u režiji 'Večernjakovog' kolumnista čije smo dvije izjave citirali u uvodu je, normalno, također protiv Terezinog nastupa. Ne znam zašto, ali to me je podsjetilo na onaj slučaj kad je Duje Draganja htio otići u Katar. Mjesto da se cvijeće hrvatskog naroda pokrije ušima jer nam daroviti sportaši i stručnjaci svih profila bježe iz ove kaljuže koju su pod maskom domoljublja usrali da se nećemo više nikad iskoprcati oni su ga u tom momentu toliko iznapadali da je čovjek postao državni neprijatelj broj jedan. Gospodinu Ivkošiću je npr. jedan od gorućih problema tko će hrvatskom narodu iz vladajućih struktura čestitati Božić nakon što na vlast dođu raznorazni ateisti i agnostici. Mislim da to uopće nije neki problem jer ako TV ekipe budu otišle u Remetinec tu će biti dovoljan broj velikih Hrvata spremnih obaviti tu lijepu i svečanu gestu. Bivši premijer Sanader kraj okićenih zatvorskih rešetki diže čašu šampanjca u zrak i veselo nazdravlja: ''Sretan Božić, dragi Hrvati i tko Vam jebe mater! Mene moje pare čekaju kad izađem odavde, a za Vas me boli ….!'' ********************************************************* Terezi, kao jednom od pet najvećih imena u povijesti hrvatske glazbe, u ime 'SPIG'-a poručujemo da onim dragim i normalnim Srbima koji već danima žive za njen nastup poruči: ''Prijatelji stari, gdje ste…'' |
- 18:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
MALI VODIČ KROZ HRVATSKE PSOVKE
|
POZOR: Ovo je jedna od rijetkih epizoda 'SPIG'-a koja je dugo stajala na ledu jer je i kolegu i mene bilo sram objaviti ovako nešto, ali nakon Mamićevog božićnog rafala nema razloga za brigu… Čitate na vlastitu odgovornost! ************************************************************** U svom zadnjem TV istupu gospodin Zdravko Mamić je nepobitno dokazao da je čovjek nastao od majmuna i da proces evolucije kod pojedinih jedinki još uvijek traje. Sjetio sam se njegove davne izjave:''Sramim se što sam Hrvat!'' koju je netko u rubrici 'Glas naroda' u Jutarnjem zgodno prokomentirao: 'I mene je sram što je Zdravko Mamić Hrvat.' No, bilo kako bilo, mi smo upravo zahvaljujući gospodinu Mamiću u današnjoj epizodi 'SPIG'-a odlučili popuniti rupu u hrvatskom jezikoslovlju malim pregledom hrvatskih psovki, koje smo, radi lakšeg snalaženja svrstali u nekoliko podgrupa. Kolike li samo vojske lingvista žive o trošak državnog proračuna, a nitko se nije sjetio obraditi ovu dosta osjetljivu temu. Zato je 'SPIG'-ov ekspertni tim odlučio izaći u susret ljubiteljima ove vrste izričaja kako bi napokon imali većinu standardnih fraza na jednom mjestu, Jedini problem je što ćemo s ovom epizodom možda izgubiti reputaciju načitanih zdravoseljačkih intelektualaca i izgubiti nekog vjernog čitatelja… Našu borbu za hrvatski jezik nitko ne može zaustaviti!!! Idemo redom: BENIGNE PSOVKE Ovu vrstu psovki koriste ljudi koji bi rado zabeštimali, ali radi dobrog kućnog odgoja to maksimalno izbjegavaju. Ovo je u biti toliko neuzbudljiva vrsta izričaja da ih i ne možemo svrstati u psovke. Karakteristični primjeri 'Goni se!' 'Odi kvragu' 'M'rš!' 'Bježi, glupane!' 'Dovraga!' 'E, mala, pitala bi ti mene imam li ja braće!' VAGINALNE PSOVKE Hrvatska istoznačnica za 'vulvu' je 'pizda' čiji je osnovni problem što zvuči dosta banalno i zbog nedovoljne zvučnosti nije toliko uobičajena prilikom psovanja. No međutim kad koristimo srpski izraz 'pička' prve asocijacije su nešto prljavo i skaredno i odmah možemo vizualizirati Batu Živojinovića kako prči neku drugaricu iza štale. Jedna od najbesmislenijih dosta učestalih psovki preuzeta iz srpskog jezika je svakako lingvistički standard 'pička ti materina' što je u biti totalna besmislica. ( probajte izgovoriti 'Kurac ti tatin' ili 'Guzica ti sestrina!'…bez veze, je li tako?) Karakteristični primjeri 'Pička ti materina!' 'Mr'š u pičku materinu!' 'Mr'š u tri pičke materine!' 'Koja si ti pička!' 'Tko psuje, pička li ti materina?' 'Pizda ti strinina!' FALUSNE PSOVKE Možda u malo manjoj mjeri muško je spolovilo (ud, falus, veseljko, milokliz ) također dosta čest element umjetnosti psovanja. Ovaj izraz za razliku od vaginalnih psovki koje koriste oba spola dosta češće upotrebljavaju isključivo muškarci jer mnogim ženama ovi izrazi uopće ne zvuče kao psovke već ih doživljavaju kao nešto senzualno i poželjno. Karakteristični primjeri 'Puši kurac!' 'Nabijem te na kurac!' 'Napuši se kurca!' 'Popuši mi kurčinu!' 'Oćeš li mi se više skinut' s kurca?' 'Tu mi nešto glumiš, a kurac ti viri iz očiju!' REKTALNE PSOVKE Čmar je, kao simbol nečeg prljavog i nečistog, također uobičajen psovački motiv iako moram navesti primjer jedne poznanice koja je rekla da mrzi kad muškarci pričaju protiv pedera jer su svi dečki s kojima je bila žudjeli za analnim kontaktom. Dječake opsjednute anusom najčešće ćete prepoznati po neugodnom mirisu, šarenim spitfire jaknicama i ružnim obrijanim glavama dok sa bejzbol palicama trče za objektima svoje žudnje. Karakteristični primjeri 'Šupčino!' 'Koji si ti šupak!' 'Šupak te napravio!' 'Toliko se ulizuješ da mu tvoje noge vire iz šupka!' 'Poliži mi šupak!' 'Ja sigurno neću glasati za te šupke!' 'Sad ti ne valjam, a sinoć si govorio da ti je moj šupak slankast!' KOITALNE PSOVKE Seksualni odnos je ipak najčešća tema psovki i nastaje spajanjem glagola 'jebati' (općiti, imati snošaj, seksualno se sjediniti, obljubiti, imati spolni odnos(op.prev.)) sa imenicama 'majka' i 'otac' te gorenavedenim motivima u najluđim veselim kombinacijama. 'Jebem ti mater!' 'Jebem ti oca i mater!' 'Jebem ti mater u pičku!' 'Jebem ti mater u usta!' 'Jebem ti mrtvu mater!' 'Jebem te u šupak!' 'Jebem ti sestru!' 'Jebem ti se s materom!' 'Jebem tebe i onog tko te napravio!' ANIMALNE PSOVKE Korištenje životinja u psovkama radi povećavanja dramaturgije nije rijedak primjer u hrvatskom govornom jeziku. Koze, krave, ovce, konji, kobile ili egzotične životinje dalekih krajeva kao npr. slonovi ili majmuni u kombinaciji sa gore navedenim primjerima čine savršenu sintezu koja psovkama daje dodatnu težinu. Ne znamo zašto je najbolji čovjekov prijatelj tako čest gost u psovkama. Karakteristični primjeri 'Jeb'o ti pas mater!' 'Jeb'o ti pas mrtvu mater!' 'Jeb'o ti pas oca i mater!' 'Tu bi kobilu (kravu,ovcu,kozu,žabu) trebalo jebati i ne dati joj da plače!' 'Koji kurac gledaš, slone jedan!' 'Ona glupača ima noge kao srna - tanke, dlakave i smrde!' 'Majmun ti glavu nosi!' FECESNO-URINALNE PSOVKE Fecesi i urea su jedan od motiva u psovkama koje se koriste radi izazivanja gađenja kod opsovanog. Oralno uzimanje fecesa je stvarno nešto najodvratnije što psovač može poželjeti opsovanom i iz tog razloga su fecesno-urinalne psovke toliko raširene među svim slojevima hrvatskog društva. Hrvatska politička scena npr. obiluje fecesima… Karakteristični primjeri 'Jedi govna!' 'Koje si ti govno od čovjeka!' 'Popišam ti se u usta!' 'Pička ti materina, govno jedno!' RELIGIJSKE PSOVKE Korištenje biblijskih motiva prilikom upotrebe psovki je definitivno najniža točka ljudske komunikacije i uistinu preziremo naše sugrađane koji to čine. Čak se i meni stvarno rijetko omakne jedna od ovih gadarija koje ću sad navesti, a ima ljudi koji ih koriste svakodnevno. Često ćete ih sresti na nedjeljnim misama kako ponizno gledaju kip onoga čije su ime koristili u negativnom kontekstu. Karakteristični primjeri 'Jebem ti B… mater!' 'Jeb'o te B.. blesavog!' 'Jebem ti M…. B.žju!' 'Jebem ti čavle I….sove!' 'Jebem ti krv I…sovu!' 'Proklet ti bio Božić 2010!' NACIONAL ŠOVINISTIČKE PSOVKE Ima li što ljepše nego osobi s kojom je verbalni okršaj prešao granicu dobrog ukusa uputiti neku pogrdu na račun nacionalnosti ili političkih opredijeljenja? U ruralnim dijelovima Hrvatske ovakva vrsta izričaja nerijetko rezultira šakom u glavu, a nije rijedak slučaj i da njihovo nesuglasje završi na stranicama crne kronike praćeno krvavim rupicama na čelu . Karakteristični primjeri 'Šta je, pička ti materina, smrdi ti Hrvatska, a?' 'Uh, kako smrdi, prdiš kao da si za ručak jeo mrtvog četnika!' 'Poserem se na tebe i na Fr.nju!' 'Ti si đubre kojem fali Jugoslavija!' 'Jebo ti T.to mater!' 'Boli me kurac i za tebe i za An.u Pa.elića!' 'Nisi ti ni ustaša, ni komunjara, ti si obično govno!' 'Odi u Kumrovec, jebem ti mater, da ti jebem!' 'Mama ti se kurva po Kalemegdanu!' Eto! Ovo je tek mali djelić ljepote hrvatskih psovki i vjerujem da je svatko od vas našao svoje favorite. SVE NAJBOLJE U NOVOJ GODINI ŽELI VAM VAŠ 'SPIG' ! Fijuuuuuu…..buuuuum…..aAaaAAaAAaAA (oduševljeni uzdasi) |
- 18:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 23.12.2010.
'SPIG'-ov BOŽIĆNI SPECIJAL
|
PRVO POGLAVLJE DO THEY KNOW IT'S CHRISTMAS? (depresivan tekst sličan tekstovima koju pišu dosadni ljudi bez smisla za humor. Za takve daveže smo zvjezdicom(*) označili smiješna mjesta u tekstu) Iako se pretvorio u najobičnije konzumerističko govno Božić je za mene bio i ostao najljepši blagdan. Obitelji kupuješ poklone od srca i ne žališ novaca, a ovi ostali dobiju busen čarapa, after shave od 15 kn, potkošulju ili kinesku keramičku šalicu na Djeda Mraza koju dan poslije bace u tri pičke materine gdje joj je i mjesto.(*) Božić je, znači, vrijeme obiteljskog okupljanja, radosti i veselja, ali ne smijemo zaboraviti da ima puno samaca, depresivaca, ludih blogera i čudaka na koje on djeluje potpuno suprotno. Da ne bi tokom ovih blagdana pukli kao kokice specijalno za njih i za najvatrenije fanove 'SPIG'-a pripremili smo ovaj naš trodijelni Božićni specijal koji će im vratiti nadu…(topčagić)(*) Za početak ne palite radio! Onaj što su ga našli kako dira svog pišulinca(*) u zahodu otpjevat će vam 'Last Christmas', Band Aid Boba Geldofa će se po stoti put zapitati 'Do they know it's Christmas?'' iako male Etiopljane zaboli ono malo crno, obrezano(*) za dotični blagdan jer su Muslimani, raznorazne estradne veličine ponudit će Vam bar jednu verziju nekog od Božićnih napjeva koji već svima izlaze na uši (npr. štajaznam Marija Husar feat. Jacques Houdek feat. Ivana Kindl feat. Kurac Palac-'Radujte se narodi'), čut ćete i Thompsonovu pjesmu o Božiću u kojoj se njegov topli baršunasti glas(*) sa dječjim zborom poklopio kao prst u šup… Radio ne palite nikako! A TV? Osim što bi se moglo dogoditi da nas počaste filmom 'Sam u kući'(ako već nisu) vidjet ćete takvo medijsko silovanje o Božićnim popustima. šopinzima, porukama mira od ljudi koji nisu vrijedni ni da ih se pljune tako da je možda bolje ne paliti ni TV. A možda prodefilira i Jacques Houdek u Djeda Mrazovom odijelu veličine XXXXXL kojim bi mogao prekriti cijelog fiću…(**-jako smiješno) A u trenutku kad bećari kraj Branka Uvodića u Djeda Mrazovom odijelu na tamburama zapraše 'Zvončiće' najbolje je uzeti jaknu i izaći van. A di da idem? Možda nije loše otići na Svetu misu! Pjevaš u gomili, smiješ se i zabavljaš i uporno nastojiš zadržati pažnju na svećeniku jer bi možda u jednom trenutku možda mogao primijetiti da ima ljudi koji odmah po ulasku u Crkvu paze u koju klupu će stati da ne bi morali pružiti ruku mira nekom s kim ne razgovaraju, bivših komunista koji su sad žestoke Rvat'ne, onih što vole crne kape(***u biti žalosno,al' neka bude smiješno) i mrze Srbe, pedere i crnce, a tu mi skrušeno gledaju Isusov kip i nije ih sram. Našlo bi se podosta i klasičnih tzv. govana od ljudi koji bi prodali i vlastitu mater za 2 kune, ali nema veze. E, moj Isuse, za koga si ti glavu izgubio! Da si u Jeruzalemu otvorio kafić živio bi k'o gospodin čovjek. No, ako zanemarimo te sitnice, misa je ipak neloš izbor. Amen. A što poslije? Pan, Karlovačko, Jeger, Štok, votka, Ožujsko, Heiniken, brlja, viski, trešnjevača, govnjovača(*), poteži na gumu vino iz kante od 25 litara …već prema osobnim afinitetima…u neograničenim količinama… Ima li što ljepše od toga da se na Božićno jutro sneno i mutno u kaputu očevom, malčice prevelikom, dovučeš doma izrigan od glave do pete?(*) To je za mnoge i postao smisao Božića…i života općenito. Usrati se od alkohola ! Vatrenim obožavateljima 'SPIG'-a nudimo nešto drugo! Dobit će jednu solidnu, na brzinu sklepanu priču, u našem stilu i dobit će jedan originalan poklon koji bi ih mogao razveseliti jer je stvarno neobičan. Idemo dalje… |
- 20:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
DRUGO POGLAVLJE - KOBILA
|
1.Kuća duhova ''Dođi na Badnjak u 21.00 sat u kuću duhova. Kobila.'' Gledao sam u poruku i ništa mi nije bilo jasno. To je ličilo na onu razvikanu glupost ala Paolo Coelho koju sam nedavno pročitao i čija me prva trećina razvalila koliko je dobra, a onda se sve pretvorilo u razvodnjenu patetičnu kašicu koja će sigurno dobiti hoolywoodsko uprizorenje. Julia Roberts će opet dobiti priliku pokazati svoje konjske zube. Žali Bože 39,90 kuna… Uzeo sam telefon i nazvao kolegu ''Alo?'' ''Di si?'' ''U pizdi mile matere, di ću bit? Doma sam!'' ''Šta radiš?'' ''Tražim je li na vikiliksu procurilo šta o spigu!'' ''I, jel procurilo?'' ''Procurilo mi je nešto u gaćama! Šta oćeš?'' ''Ma dobio sam u poštanskom sandučiću poruku pa sam nervozan!'' ''Od koga?'' ''Od neke kobile.'' ''Iz Vlade?'' ''Ma ne ozbiljno, piše kobila!'' ''Daj nemoj me zajebavati!'' ''A, jebemu mater, oš ti mene slušat ili nećeš?'' ''Ajde reci!'' ''Zove me da dođem u kuću duhova na Badnjak u devet navečer!'' ''Ma to te netko zajebava!'' ''A zašto bi se netko tako zajebavao?'' ''A možda mu je dosadno!'' Kuća duhova je inače bila kuća na rubu sela u kojoj je čovjek našao ženu u erotskom sendviču s čak tri muškarca ( i to bauštelca iz Kaknja) pa mu se malo zamračilo, pa je otišao u garažu po kalašnjikov, pa se vratio, pa je ožežao lijevo-desno rafal-dva, pa se na kraju i sam ubio, a kako je zaboravio isključiti bojler od vrućine je otišla ona dotrajala brtva između termostata i kućišta, ne ona konusna kao na grijaču na koju ste prvu pomislili već ona mala ,ravna i okrugla koja i ne ide baš na sve modele termostata pa je, da bi stvar bila gora, nakon tragedije pod u cijelom kupatilu bio pun vode… (Ako koji član HČSP-a, u pauzi trčanja za pederima, slučajno ovo čita samo bih napomenuo da ova priča nije istinita.) Nakon nesreće odjednom se skupilo dosta rodbine za koju nitko nije znao i počelo je natezanje kome će pripasti kuća. Nakon što su se u sudnici skoro poubijali, strina Smiljka Whellington iz Edinburgha je počela vrijeđati suca, a ujna Bosiljka Robertson iz Massachussetsa (kako se zove žena iz Massachusetssa?Masaćusecićićanka?) je demonstrativno napustila sudnicu. Na kraju su našli zajednički jezik i svatko je dobio jedan dio. Nekako su je uspjeli prodati i nova vlasnica kuće je postala neka ugledna gospođa Zvjezdana Dvorsky iz Zagreba čiji je suprug Gojko 90-ih preprodavao Caritas, a sin mu je ubijen prošle godine u mafijaškom obračunu. Ma, krasna familija! Kuća je temeljito obnovljena i osvanula su tri mala apartmana. Sve bi bilo u redu da se susjedi nisu kleli da se iz kuće čuju čudni zvukovi, lupanja, dahtanja, demonski prdež, a jednom je jedna baba vidjela duha s ogromnim falusom u erekciji i dobila infarkt…od sreće. Interesantno je da su se te misteriozne pojave događale samo u prosincu i to otprilike u vrijeme kad se tragedija dogodila. Zbog svega kuća je dobila ime 'Kuća duhova'. ''Čuj me!'', nastavio sam,''ja bi išao povirit', al' bi volio da i ti ideš sa mnom!'' ''Ae, dobro…da uzmem zolju?'' ''A valjda nam neće trebat'!'' 2.dio Seansa Večer je bila izuzetno hladna. Išli smo prema kući i šutjeli vrteći u glavi uznemiravajuće scene. Šta ako se pojave duhovi, šta ako nas netko napadne, šta ako je kuća prolaz u drugu dimenziju, šta ako je 'kobila' nadimak nekog tko mrzi 'SPIG'… Bilo je 20.55. Jedan od apartmana je bio osvjetljen, na špagu su se sušile donje gaće, a iz apartmana je treštao Halid Bešlić. Netko je bio unutra… Ušli smo u dvor, pozvonili na vrata, čuli pseći lavež i spore korake. Vrata su se otvorila i onda smo ugledali…(tararaaaaa…dramatična glazba) baba Džunu! ''Baba Džuna!'',uzviknuli smo. ''A ne, Ankica Tuđman, jebem Vas blesave! Jesi se usr'o u gaće, isprdak moj,a? Aj, ulazite, bit će kijameta! Rek'o Zoran Bakula!'',rekla je. Ušli smo u kuću i baba nam je ispričala kako je išla kod prije Vahide u Šibenik osunetiti ( obrezati, katoličke neznalice!) joj malog Emira,Ibru,Ćamila,Šućru,Asima i Nijaza al' pošto je ova nije mogla primiti jer ih ima toliko da mali Ćamil spava u špajzi uzela je apartman u našem selu da nas malo vidi i iznenadi. Sjetila se da bi mi mogla poslat' poruku jer je znala da ću se usrat' u gaće. Otvorila je kutiju rahatlokuma i stavila na stol bocu domaće palincure. Šou je mogao početi. ''Djeco!'',rekla je,''Babi u Vas dosadno! Ja ne znam koji, ba, kurac ljudi toliko dolaze amo kad je sve mrtvo. Tjela baba s prijom sinoć malo izać', a ono sve zatvoreno. Prija rekla da u cjelom gradu noću radi samo trafostanica. '' ''Dosadno ti je jer ne možeš začikavati vukove k'o na Grmeču!'',ljutito će kolega. ''Ti nemoj srat' nego dodaj tu palincuru!'' Baba je ispričala kako je u Sanskom mostu neki tip nedavno dobio 60 000 maraka na kladionici, kako je bole kosti, kako je kupila novi kauč, kako redovito gleda Fazlinoviće, kako joj vlaži kokošinjac, kako svaku večer probija iglom lutkicu Vidovitog Milana jer joj krade pos'o… Nakon jedno pola sata palincura je bila pri kraju i onako pijana je ispalila: ''Ošmo zvuat duhove?'' Meni se vrtilo u glavi: ''A kouje?'' ''Dr. Mengelea!'',rekao je kolega i lijevao rakiju pored čaše. ''Pa duobro, oš ti kad ba nešto pametno reć?'',reče baba i ugasi čik od 'Kolumba u stolnjak. ''Aj,nemojte se svađat, nego zovite ministra Šukera!'',rekao sam ja. ''Al' on je živ!'' ''A da! Onda ništa! A zovite…zovite…zovite…'' ''Zoviiii,samo,zoviiii…'',tiho je zapjevao kolega. ''Zovite…Stjepu Drljaču!''(vidi epizodu 'Egzorcizam baba Džune') ''Moga…Stjepu?'',pitala ja baba Džuna, a suza joj je upala u čašu s palincurom. Zatvorila je oči nešto promrmljala i… PUF! Prostoriju je prekrio zagasito žuti oblak dima i odjednom je za stolom sjedio Stjepo Drljača u plavom sakou i zelenoj košulji, a oko vrata je imao narančastu kravatu. Ličio je na one pjevače koje voli Ivica Olić. Kolega i ja smo se toliko smrzli od straha da je palo trenutno otriježnjenje! ''Majko!'',rekao je, a baba se samo izvrnula. Budući da se stvarno ne sjećam kad sam zadnji put sjedio za stolom sa nekim pokojnim ličkim načelnikom općine za čiju smrt smo mi krivi ovo mi se učinila zgodna tema za blog. ''Stjepo, jeste li Vi možda ljuti na nas?'' ''A šta bi bio ljut. To se, moj prijo, moglo svakom dogoditi.'' ''Šta da stavim na Manchester?'', uključio se kolega. ''Ne znam!'' Tad sam ja zapitao: ''Može li vlč.Sudac letjeti?'' ''Ne može, dečki! Nije on MIG-21!'' Obratio sam se kolegi: ''Evo, jesam ti rekao, a ti da može!'',a ovaj će na to: ''Koja je razlika između babe na slavonskoj svadbi i Hajduka u Europi?'' Stjepo ga je čudno pogledao: ''Ne znam!'' ''Baba izdrži bar dva kola…!'' Stjepi to nije bilo smiješno jer mu je zolja najvjerojatnije oštetila mozak. Tad sam se ja sjetio zanimljivog pitanja: ''Da li su Iluminati krajem 18.stolj…'' U tom trenutku je baba Džuna došla sebi i teturajući pucnula prstima Stjepo je nestao, ali u zraku se i dalje osjetio miris 'Pino Silvestrea'. ''O, jebe Vas baba blesave! Zvala čo'eka, a Vi se sprdate. Kako Vas nije sram?'' To je rekla i ponovo se izvrnula . Odnijeli smo je u krevet, pokrili i odlučili ići kući. Vani je počelo sniježiti i bilo je toliko hladno da smo vidjeli zeca kako traži majku, a onda se začulo neko neprirodno dahtanje. Okrenuo sam se i zaderao iz sveg glasa:''AAAAAAAAAA!'' Samo dva metra od nas lebdjele su stravične nage i izrešetane prikaze bauštelaca sa naperenim kitama…i… plesali koreografiju od 'Thrillera'. Bježali smo koliko nas noge nose… …Ic klouz tu midnajt en samting ivil nakin on maj dor… KRAJ |
- 20:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
TREĆE POGLAVLJE - WFS
|
I za kraj našeg Božićnog specijala svima Vama koji ne možete više ni na zahod bez 'SPIG'-a poklanjamo nešto originalno. Ovaj put nisu nikakvi CD-i ni Škode Yeti već nešto skroooz simpatično. K'o što znate mi ovo pišemo zato što bi nešto kao što je 'SPIG' htjeli sami čitati, a ne znamo gdje toga još ima, ali najvjerojatnije nema. Zapravo, sigurno nema! Ma koliko Vi šutjeli o tome! Zato s vremena na vrijeme klikćemo po razno raznim blogovima i što jest jest, ima stvarno pametne raje i tekstova koji su zaslužili puno više od truljenja na domeni blog hr., al' ima brate mili i sranja koliko ti srce hoće. I onda smo ti tako mi jednog dana dobili vjernu čitateljicu (počinje ugodna ambijentalna glazba) koja nas je toliko nafalila da nam je čak i tekst posvetila, a ona je totalna kraljica u svijetu blogova sa izuzetno velikim čitalačkim audotir…audrito…audrot…auditorijem. Evo, sad se ona nasmiješila sto posto. Ako nije, evo sad će! Je, nasmijala se! Za vas koji niste nikad bili kod nje u posjeti reći ćemo da su fotografske reportaže i isječci sa 'Youtubea' koje neumorno iskopava takav praznik za oči i dušu da ćemo je jednog dana morati zaposliti u 'SPIG'-u kako bi nam popravila ovaj otužni vizualni dojam (ruska kuharica iz 1955 sa uzorkom tapeta iz kuhinje babe u Radonjićima.) Znaš ono, žensko je ipak žensko, malo bi dodala boje, zavjese, isklofala tepihiće, usisala, prozračila, promijenila bi stare lustere i stavila plafonjere, objesila bi neki goblen, tapiseriju itd…itd…blog bi počeo ličiti na nešto. I nek' se ne ljuti na nas, normalno je da mi plaćamo piće. Za ove moje turuntaše (akuzativ imenice 'turuntaši'-od talijanske riječi 'turuntare'-što znači- redovito čitati, a ne ostavljati komentare) koje ne zanima ništa osim 'SPIG'-a reći ćemo samo da uzmu malu smišnu cigaru, čašu vina i kliknu na njeno ime i Božić će odmah biti još veseliji. Da je nema trebalo bi je izmisliti! (Wind, a ne malu cigaru!) I još jedan totalno glup vic za kraj. Koju pjesmu 'Srebrnih krila' pjevaju Sherpe kad se hrvatska ekspedicija penje po Himalaji' Božić dolazi… SRETAN BOŽIĆ! KOLEGA, JA, BABA DŽUNA, ANDRO KARINA, STEVE SHAKIC, OVCA PAMELA, AMANDA, WOLFGANG, GESTORBEN JOHANNES (+), POKOJNI STJEPO DRLJAČA (+), POKOJNI SVEN CICULIĆ (+), ŠJOR PEPIĆ, SVETI STERAM, VLČ.ZLATAN POROTNIK, JOŠKO POTARICA, DUHOVI BAUŠTELACA S NAPERENIM KITAMA, POKOJNI JIM MORRISON (+) i ostala škvadra iz 'SPIG'-a… A sad pirotehnika 'Orion': FIJUUUU…BUM…aAaAAaAa (oduševljeni uzdasi)… FIJUUUU…BUM…aaAAaAAaAAa (oduševljeni uzdasi)… FIJUUUU…BUM…AaaAaAaaaAAa (oduševljeni uzdasi)… Mislim da je ovo bio prvi vatromet u povijesti blogova… ''Glupane!'',rekao bi Govnjarević,''Vatromet se roka za Novu Godinu!'' ''E, u 'SPIG'-u se roka za Božić!'',otresito ću ja. ''Glup si i ti i ovaj tvoj usrani blog!'',nastavlja ovaj navlačeći tenisice za Božićni maraton u Ferenzvaroszu i otrči… Hop, hop, hop… SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!! FIJUUUUU…BUM…aaaAaAAaaaAaAAAa (oduševljeni uzdasi) |
- 20:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.12.2010.
HOP, HOP, HOP…
|
'SPIG' je u zadnje vrijeme malo neaktivan iz opravdanih razloga, ali o tome više u jednoj od idućih epizoda. Za potrebe današnjeg izdanja kratica 'SPIG' neće značiti Seks, politika i gopspodarstvo već 'Sport i glazba' s malo većim naglaskom na sportu jer o tome pišemo rijetko i nikad. Razlog leži u tome što mi je u zadnje vrijeme jedina tjelesna aktivnost otvaranje frižidera i dizanje poklopca od zahodske školjke, a to i nije neki šport. No, za razliku od mene, moj prijatelj Govnjarević (onaj što je u Požarevcu pobjegao kroz prozor WC-a) je opčinjen zdravim životom! Već je puno puta istrčao maraton, svaki slobodni vikend uzima ruksak i kreće po šumama i gorama naše zemlje ponosne, bavi se slobodnim penjanjem, vježba, vozi biciklu i…ma, nije normalan! Današnju epizodu poklanjamo njemu! Ovaj tekst je inače izašao u 'Slobodnoj' 02.11.2008. i toliko mi je jak da sam ga morao uvrstiti u osobnu arhivu. Dame i gospodo ! Dobrodošli u svijet 10 najtežih svjetskih maratona! 10. IRONMAN, Havaji 'Željezni čovjek' je kombinacija triju disciplina ! Najprije se pliva 3,86 kilometara, zatim se trčećim korakom izlazi iz mora, sjeda na biciklu i vozi 180 kilometara kroz pustinju Hawi i kao šlag na kraju dolazi klasični maraton-42,195 kilometara trčanja. Utrka se održava jednom godišnje i nitko nije uspio odraditi sva tri zadatka ispod magične granice od 8 sati. Rekord drži Belgijanac Luc van Lierde (8 sati,4 minute i 8 sekundi). 9.EVEREST MARATON Visinska bolest, strme klisure, velike oscilacije u temperaturi… Sve su to popratne pojave jednog od najtežih maratona na svijetu – Everest maratona. Start je na 5184 metara nadmorske visine, a cilj na 3446 metara. Rekord staze drži 29-godišnji policajac Lok Bahadur Lokaya s vremenom 4 sata, 12 minuta i 21 sekundu. 8.SPARTATLON Za razliku od grčkog povjesničara Plutarha, njegov kolega Herodotus je donio malo drukčiju verziju priče o vojniku Filipidu. Općepoznata legenda je da je Filipid nakon pobjede Grka nad Perzijancima na Maratonskom polju trčeći pohitao prema Ateni javiti radosnu vijest, ali se nakon tih 40 km srušio mrtav. Prema Herodotusu Filipid nije trčao do Atene već do Sparte tražeći pomoć te se trčeći vratio na bojište. Budući da je riječ o udaljenosti od 250 kilometara prijeđenoj u 36 sati dugo se smatralo da je ta priča najobičnija glupost dok 1982. engleska ekipa na čelu s pilotom RAF-a Johnom Fodenom nije istrčala spomenutu udaljenost dokazavši da je pothvat izvediv. Od tada se svake godine održava Spartatlon! 300 natjecatelja starta, manje od polovice dođe do kraja, a rekord staze drži Grk Yannis Korous (20 sati i 25 minuta). 7. MARATON DES SABLES Lokacija-Sahara. Dužina-243 kilometra. Za razliku od gorenavedenih utrka ovdje je sve još teže jer je rok za prelazak šest dana tako da se natjecatelji osim s nesnosnom vrućinom bore i s hladnim pustinjskim noćima noseći naprtnjaču sa zalihama i vrećom za spavanje. Tijekom utrke mora se odraditi i jedna etapa od 80 kilometara u komadu koja je nužna ako natjecatelj ne želi biti diskvalificiran. Jedan od sudionika se 2006. izgubio u pješčanoj oluji i našli su ga tek nakon devet dana. Valja spomenuti da se upad na ovo natjecanje plaća 5000 kuna, a lista čekanja je duga… 6. MARATON ČETIRI PUSTINJE Što može poželjeti čovjek koji je uspio pretrčati Saharu? Ovaj maraton se trči kroz četiri pustinje svijeta i to: Gobi, Saharu,Atacamu i Posljednju pustinju na Antarctici. Tko uspije preživjeti ovu utrku ulazi u probrano društvo od nih 16 koji su uspjeli odraditi sva četiri suluda zadatka. Dužina staze je svuda ista-250 kilometara, a u pustinji Gobi se trči 250 km na 3000 metara nadmorske visine… 5.INKA MARATON Startnina za ovu utrku iznosi čak 2500 dolara, a trči se po stazi kojom su nekad hodale Inke prateći put prosvjetljenja u Machu Picchu. Staza se kreće od 5000 do 8000 metara nadmorske visine, a najveći problem su goleme 'skalinade', odnosno strme litice i klisure koje zahtijevaju maksimalan oprez i po kojima se redovito pada tako da su ozljede dosta često, ali do sada nije bilo smrtnih slučajeva… 4.BADWATER ULTRAMARATON Ova utrka smještena je u najsuši i najniži dio Sjeverne Amerike, a starta se iz najniže točke zapadne hemisfere-čuvenoj Dolini smrti (-85 metara), a nakon 217 kilometara trčanja cilj je na planini Mount Whitney koja se nalazi na 2530 metara nadmorske visine. Osim visinske bolesti najveći problem ove utrke je nesnosna vrućina zbog koje svaki natjecatelj mora potpisati ugovor o tome da se upušta u trku na vlastitu odgovornost. Razne istraživačke organizacije budno paze na natjecatelje provodeći studije o utjecajima manjka vode i nesnosnih vrućina na ljudski organizam. Rekord staze drži Brazilac Valmir Nunes (22 sata,51 minuta i 29 sekundi). 3.TRANS EUROPE FOOT RACE E, ovo je prava stvar! Start je na samoj peti talijanske čizme, a cilj na samom rubu Norveške,tik ispod Sjevernog pola. Dužina staze je oko 4 i pol tisuće kilometara, a startnina oko šest tisuća eura. Ta cijena ne obuhvaća smještaj svake noći tako da se većinom spava u šatorima i vrećama za spavanje koje natjecatelji nose sa sobom u opremi koja ne smije biti teža od 30 kg. U prosjeku se trči po 70 km dnevno tako da cijela skupa ekspedicija traje malo manje od dva mjeseca… 2.ULTIMATE ULTRAMARATON Duhovno društvo iz New Yorka organizira utrku čiji je cilj čišćenje od svjetovnih utjecaja tako da svi natjecatelji imaju promijenjena imena. Trka se održava na kružnoj stazi dužine jedne milje, a cilj je pretrčati 1300 milja (oko 2100 km) u petnaestak dana. Ako te dužina ne ubije, monotonija sigurno hoće. Najinteresantniji podatak je da je najuspješnija natjecateljica 60- godišnja Pratishruti Khisamoutdinova iz Rusije. Gospođa Khisamoutdinova je uspjela kružiti 19 dana i pri tom prešla čak 1785 kilometara… 1.UTRKA 'ACROSS THE YEARS' I za kraj imamo scenarij sličan filmu 'U zmajevu gnijezdu'. Bogati ekscentrik i zaljubljenik u trčanje Roger Wrudblik je na svom imanju u Arizoni sagradio kružnu stazu duljine 500 metara i svake godine privlači najbolje ultramaratonce iz cijelog svijeta. Na imanje se dolazi samo prateći smjernice na internetskoj stranici jer sve ostalo ne vrijedi. Nakon prijema kod bogatog domaćina slijede rigorozne provjere zdravstvenog stanja i prošlih rezultata jer prolaze samo najbolji,a nakon toga slijedi jedan od definitivno najvećih testova ljudske izdržljivosti. Utrka 'Across the years' se sastoji od jedne utrke od 78 sati, dvije duge 48 i tri od 24 sata. Startnina iznosi 300 dolara, a nagrade su simbolične,ali u svijetu takvih kao što je moj prijatelj Govnjarević vrijede zlata. Najobičnije zlatne i srebrne kopče ovisno o duljini koju je koji trkač prešao u zadanom vremenu… Hop, hop,hop… |
- 21:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #
'SPIG'-ove OTOČIĆANSKE ŠTORIJE
|
SUSRET GASTARBAJTERA I SAMOUPRAVLJAČA Jedna od najdražih priča koju sam prepričavao već bezbroj puta je priča o susretu moja dva starija mještana koji su se vidjeli nakon puno godina. Prvi je bio klasični gastarbajter. U školi se jedva provlačio, ali je zato po završetku školovanja otišao u Njemačku, svladao jezik, otvorio restoran, stvorio obitelj i živio kao lord u ona stara dobra vremena kad je Zapadna Njemačka bila vlažni san svakog socijalističkog samoupravljača. Klasična gastarbajterska priča kakvih ima na stotine. Ovaj drugi je u školi razvaljivao sve svojim znanjem, završio srednju školu, fakultet i ostvario san velike većine školovanih socijalističkih samoupravljača. Odselio se u Beograd i postao ni manje ni više već dekan na jednom od tamošnjih fakulteta. I tako se oni, tamo negdje, sedamdesetih-osamdesetih, sretoše tokom ljetnih praznika u svome rodnome mjestu. Gastarbajter u bijelim hlačama i bijelim cipelama, sa skupim lančićem oko vrata i još skupljim satom na ruci, ugodno preplanuo izlazi iz, a iz čega drugog nego Mercedesa sa kožnim sjedalima, a dekan u košulji 'Napredak', hlačama 'Progres' i cipelama 'Jedinstvo' izlazi iz, a iz čega će drugog nego 'fiće'. Gleda dekan Mečku, gleda svog šulkolegu koji izgleda kao holivudska zvijezda i ne može se načuditi. Nakon klasičnog 'E di si, šta si' dekan mu postavlja pitanje:''Pa dobro,jebemu mater, nije mi jasno kako ti koji si jedva prolazio u školi voziš sad tog mercedesa, a ja kao dekan fakulteta ovog fiću.'' Ovaj ga samo blijedo pogleda i kaže mu jednu od najvećih mudrosti svih vremena:''A nisam ti ja kriv što si blesav!'' |
- 21:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #
KAD MI TO NE KUŽIMO…
|
Dvije uspješe mlade žene su prije petnaestak godina u centru Rijeke odlučile otvoriti umjetničku galeriju. U tom prostoru prije je bila neka kovinotokarska radionica tako da je na zidu dominirao stari ruzinavi ventilator ugrađen u zid. Bio je širok više od metra, a iznad njega je stršao neki busen žica od struje na koje je ovaj najvjerojatnije bio spojen. Ni dan danas nemam pojma kako su cure riješile problem ventilatora, ali u vrijeme kad se ova priča odvijala preko njega su zalijepile veliki krep papir da se to ruglo toliko ne ističe. I radovi su tekli prema planu… Prodefilirali su i zidari i električari i vodoinstalateri i došlo je vrijeme pituravanja zidova i stolarije. Papir kojim je bio prekriven ventilator pokazao se kao idealna stvar za čišćenje pinela prije nego bi ih se opralo u razređivaču, Bilo je po njemu i fleka od 'Jupola' i mrvica od sepa i razlivenog laka i 'Sadolina'…postao je pravo strašilo. Dan otvaranja se bližio i cure su čak donijele i nešto slika i stavile ih na pod. Znatiželjnici su virili kroz vrata i ove bi s njima rado razmijenile riječ-dvije, a onda je jedno popodne došao neki gospodin i pitao smije li ući. Nakon uobičajenih pitanja i podpitanja, malo je pogledao slike koje su uskoro trebale osvanuti na zidovima, a onda je došao do papira koji je prekrivao ventilator. Gledao je poteze kistom, valjkom, glet masom, gledao je ushićeno u one žičurine koje su nakazno štrčale na vrhu. Nakon par minuta oduševljeno je pogledao u cure i pitao:''Izvrsna instalacija! Tko je autor?'' Ove su se nekako suzdržale da ne puknu od smijeha, a meni se trenutno ne da komentirati visoku umjetnost jer se ja u to baš ne razumijem… |
- 21:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.12.2010.
'SPIG'-ov TOP 5 – CROATIAN BIGGEST BALLS
|
Koja je razlika između punka i Toše Proeskog ? Punk is not dead ! Bio bih jako sretan kad bi još jedna antologijska 'SPIG'-ova epizoda bila posvećena punkerima i rockerima kao hrvatskim simbolima otpora, ali pošto je općepoznato da niti jedna distorzirana gitara već desetljećima nije proizvela ništa što bi uznemirilo javnost morat će se zadovoljiti time što sam ih uopće spomenuo ( pozdrav jedinom punkeru iz škvera koji čita 'SPIG' ). Velikoj većini nas Hrvata muda služe samo za češanje, a u današnjoj epizodi spomenut ćemo neke ljude koji su imali muda i za nešto drugo… VAN KONKURENCIJE - AFERA S 'MIG-ovima' Vojne institucije RH bi trebale biti izuzetno sretne zbog afere s naslovnicom 'Oba dva, oba su pala' budući da nitko ne postavlja pitanje zašto su se te ruzinave hrpetine starog željeza uopće srušile već je dignuta hajka na novinare koji su se drznuli objaviti tako nešto. Pravi problem se,kao i obično pomeo pod tepih. Da se razumijemo; ta naslovnica je i meni zasmetala iako je razlog njenog objavljivanja potpuno opravdan jer su pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj na taj način htjeli podsjetiti na vrijeme kad su se neki dragi i normalni Srbi ni krivi ni dužni preko noći pojavili na listi za odstrel radi divljanja onog krezubog šljama u opancima . Ali, opet, taj uzvik 'Obadva' će u mojoj memoriji zauvijek ostati upisan kao svetinja i prvi tračak optimizma i nade u onim sumornim i zajebanim vremenima. Ako se hrvatski dušebrižnici i dan danas zgražaju zbog činjenice da se nacija tad veselila zbog smrti dva pilota JNA samo bih htio podsjetiti da bi ti isti piloti koju minutu kasnije možda bacili bombu na Šibenik, a onda bismo se svi skupa zgražali još više. Uostalom, pokušajte zamisliti što bi se dogodilo kad bi se neki hrvatski novinar išao u Beogradu zajebavati na taj način. 5. 'NOMAD'-ova NASLOVNICA IZ LISTOPADA 2001. Traljavi SDP i pokojni Ivica Račan pobjeđuju na izborima. Mesić preko noći umirovljuje generale, Thompson puni Poljud, a iz Haaga stižu optužnice . U toj bolesnoj klimi nikad prežaljeni 'NOMAD' izbacuje naslovnicu na kojoj je glava Borisa Bizetića iz 'Rokera s Moravu' i velikim ćiriličnim slovima ispisano 'SRBI, KO NAS BRE ZAVADI ?' 'Tija san užgat i nju i trafiku !'. rekao je tada jedan…ma znate već . 4. EDO MAAJKA – ON JE MLAĐI (ljeto, 2004.) Par godina kasnije Edo Maajka izbacuje pjesmu 'On je mlađi' o zagrebačkom dečku koji svom ocu, bivšem sudioniku Domovinskog rata, koji se nagledao ratnih strahota ide obznaniti da je njegova djevojka, Srpkinja, trudna. Uz 'Heroyix' TBF-a,za mene,definitivno najjača hrvatska pjesma svih vremena . ''Slušaj me tata, pun mi kurac više i tebe i rata I ustaša i četnika i partizana i domobrana, Ja volim nju više nego ti domovinu, Tuđmana i generale, Ja volim nju i boli me kurac za ostale. Ona je moj Bljesak, moja Oluja, moja Crkva i papa Ona je moja Spomenica rata, UNPROFOR, Prevlaka, ona je moja haaška klupa Ona i dijete su mi bitniji nego ti i mati I sve to skupa… 3. VELIKA VEĆINA 'FERALOVIH' NASLOVNICA O ovome nećemo trošiti previše riječi jer mislim da bi trebali biti ponosni što smo imali novine kakve nije imao ama baš nitko na svijetu (u pozitivnom smislu, normalno . ) Moj osobni favorit je 'Feralova' reakcija na izjavu pokojnog predsjednika da su Hrvati stoka sitnog zuba i mislim da ovakvu igru riječi ne može smisliti niti jedan hrvatski lingvist, kroatist ili enigmatičar , a čak ni 'SPIG'. Riječ je o pet riječi koje su velikim masnim slovima bile otisnute u četiri reda preko cijele naslovnice i ako na uberete iz prve pročitajte još nekoliko puta i probajte zamisliti koliko genijalan mora biti netko da mu to padne na pamet : MI SMO SVI NJE- GOV NA- ROD ! 2. VICE VUKOV – OPĆEPOZNATE STVARI S POČETKA 70-ih Kako je to moralo biti tužno vrijeme kad je jedna od najljepših hrvatskih pjesama svih vremena Vicina 'Tvoja zemlja' protumačena kao neprijateljsko djelovanje . Slična je situacija i sa benignom 'Vilom Velebita' zbog koje su mnogi najebali. Niti se koga vrijeđa, niti se kome prijeti, ali za udbaške gnjilaše su to bila prava ogledala hrvatskog ekstremizma. Kao što smo već govorili, danas nije problem pričati sve i svašta, ali u doba kad se za najveću pizdariju išlo na Goli otok istupiti kao Vice Vukov i hrvatski proljećari je stvarno potez vrijedan divljenja. Na jednom dalmatinskom festivalu su ga nakon pobjede Đorđa Marjanovića uhvatili provocirati kako je moguće da u Dalmaciji pobijedi beogradski pjevač, a on je odgovorio da to nije nikakvo čudo jer su na većini parkiranih automobila srpske tablice . U ono vrijeme je za takvu izjavu definitivno trebalo imati muda. Vice Vukov – najveći hrvatski pjevač svih vremena . 1. ZVONKO BUŠIĆ – OTMICA AVIONA U RUJNU 1976. Potpuno je nebitno da li je Zvonko Bušić domoljub, ekstremist, nacionalist, terorist ili koju etiketu su mu već prilijepili . Otmica aviona i nesretni slučaj s bombom koja je usmrtila američkog policajca su ga koštali 32 godine robije po američkim zatvorima i zbog te činjenice prema tom čovjeku ću uvijek osjećati strahopoštovanje. Jedino pitanje koje bih mu volio postaviti je da li bi opet napravio isto da je onda mogao naslutiti u koje će se govno ova zemlja pretvoriti…. I još nešto ! Unaprijed mi se povraća zbog desničarskih njuški koje će ga probati vrbovati u svoje redove radi eventualne pobjede na izborima. Na veliku žalost vjernih čitatelja 'SPIG'-a još jednu epizodu smo priveli kraju, a budući da smo počeli s punkerima red je i završiti u istom tonu. Prije koncerta pričaju tako članovi punk benda… PJEVAČ : E,a kad ja zaurlam u mikrofon ženske će popizditi… BUBNJAR : E, a kad ja zarolam jedan solo po kontrama to će biti totalno ludilo… GITARIST : E, a kad ja dignem nogu na monitor, pa kad razvalim jedan solo to će biti delirij… BASIST : E, A, E, A, E, A, E, A…. |
- 12:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 03.12.2010.
THANK YOU FOR THE MUSIC ('SPIG'-ov VODIČ ZA SLUČAJ NUKLEARNOG RATA)
|
Nedavno su 'Hrvatske novine broj 1' na naslovnoj stranici objavili dramatično proročanstvo pokojne babe Vange o skorom nuklearnom ratu između Sjeverne i Južne Koreje. U novinarstvu se obično na naslovnicu i stavljaju provjerene informacije koje je rekla-kazala neka nepismena babetina. Budući da sam veliko zlopamtilo odmah mi je pala na pamet sramota koju su te iste novine prije nekoliko godina iz dana u dan servirale svojem sadistički nastrojenom čitateljstvu. O čemu se radi ? Sjećate li se npr. 11 rujna? U svim novinskim i TV izvještajima o toj katastrofi američki mediji su, pri spomenu poginulih, koristili njihove najljepše fotografije iz obiteljskih albuma. E, za hrvatske novine broj 1 to ne važi ! Oni su prilikom izvještavanja o jednoj od najvećih hrvatskih tragedija svih vremena iz dana u dan na naslovnicu stavljali slike krvavih i spaljenih tijela na radost svojih vjernih čitatelja. A tek oni lešinari koji usred sprovoda traže ekskluzivne izjave…takvi nisu vrijedni ni da ih se pljune. Nešto slično kao kad je nedavno onaj Hrvat, katolik i psihopat snimao mobitelom čovjeka u autu dok nije izgorio do smrti. URAN U ZORU, ZORU, ZOORUUU… Nego, prijeđimo mi na sadržaj današnje epizode! Dakle, nuklearni rat je jedna dosta specifična situacija za koju se čovjek treba koliko-toliko pripremiti ako želi da mu ostane u lijepoj uspomeni. Za razliku od tzv. običnog rata ovdje nema skakanja po neprijateljskim rovovima sa kalašnjikovom u ruci jer se ove vrste ratovanja vode iz klimatiziranih prostora u kojima neki bolesni štreberi u bijelim kutama uz pomoć joysticka igraju video igricu u kojoj ginu pravi ljudi. Nema vožnje na zelenim kamionima s dva prsta u zraku, nema domoljubnih pjesama, nema dizanja zastave na kninskoj tvrđavi, ne postoji mogućnost lažnih invalida nuklearnog rata jer se većina sudionika pretvori u hrpicu prašine koja stane u malo veću škovaceru. I što činiti ? Za početak potrebno se raspitati ima li u blizini kakvo atomsko sklonište. Ako ima (što čisto sumnjam), potrebno je uzeti četkicu za zube, wc papir, deku, hranu, odjeću i tako to, ali jako je bitan i izbor glazbe koji ćete ponijeti sa sobom kako bi malo razbili sumornu atmosferu koja obično vlada u monotonim skloništima. Moj kolega bi se najvjerojatnije odlučio za sondtrack iz 'Matrixa' ili 'Sin city-a' i prisutne babe u crnim maramama bi davio pričama o kiborzima, terminatorima, Skynetovima, belosvetskim urotama i sličnim pizdarijama kojima već godinama truje svoj mladi um. Bruno Langer bi bio sretan jer je prvi put atomsko sklonište uspjelo skupiti toliko ljudi, ministar Milinović bi se skinuo gol do pojasa i onako nabildan govorio da treba izaći i obračunati se sa neprijateljima, Željko Kerum bi koćario po paketima sa hranom i odjećom, Neven Ciganović bi plakao jer je zaboravio ponijeti neseser sa L'Orealovim balzamom za usne, vlč. Sudac bi prolevitirao dva đira od dosade, don Anto Baković bi rekao da je atomsko sklonište odlična stvar za suzbijanje pošasti bijele kuge … Ja bih nastavio širiti optimizam i zato je moj izbor CD-a koji obavezno treba svirati u atomskom skloništu jedan od najprodavanijh nosača zvuka svih vremena. Pogađate, jedan, jedini… ABBA GOLD ! Iako su ih u vrijeme kada su žarili i palili mnogi gledali sa podsmijehom, a istovremeno svršavali na Koncert kod Hajdučke česme, Drugi način, Mirzino jato, Boru Četnika, Pekinšku patku i slično ex-yu smeće koje je vrijeme jednostavno ispljunulo i zgazilo, ABBA je bila i ostala No. 1. Za razliku od onih seljačina iz Boney M ( za koje je M. Jergović napisao da su spojili dva najveća seljakluka na svijetu – crnački i njemački, a neki drugi kritičar napisao da će njihov producent Frank Farian ući u povijest jer je uspio pronaći jedinog crnca bez sluha. Inače, Frank je malo poslije izmislio i ona dva šupka Milli Vanilli za koje se ispostavilo da uopće nisu pjevali na svojim albumima pa su morali vratiti svoje nagrade. Aha, ha, ha, ha…koja đubrad! ) ABBA je imala ono nešto vječno i neprolazno . Pop verzija The Beatlesa, Clint Eastwooda, Monty Pythona, 'SPIG'-a i ostalih veličina. O ABBI je već sve rečeno ! Nema smisla navesti švedsku poslovicu koja kaže da Bibliju nećete naći u svakom švedskom domu, ali jedan album grupe ABBA sigurno hoćete, nema smisla navoditi podatke o tome da bi u godini izlaska ABBA albuma švedska diskografska industrija imala veći profit od VOLVA i SAAB-a zajedno, nema smisla reći da su krajem devedesetih 'Sex Pistols' na povratničkom koncertu nastup otvorili sa 'Dancing queen' puštenom sa razglasa želeći dokazati kako je u njihovo vrijeme glazba spala na niske grane, a umjesto zvižduka ostarjeli pankerčići u publici su zavrištali od oduševljenja i… zaplesali . Kako i ne bi kad je to bila i ostala feelgood himna za sva vremena. O pustim stotinama milijuna dolara koje im nude za ponovno okupljanje, a ovi ih redovito odbijaju je stvarno nepotrebno razglabati. Jedino tužno u cijeloj priči je tragična sudbina pojedinih članova ove vječne grupe. Pjevačica Agneth se nakon niza neuspješnih veza 1997. spetljala sa poremećenim 34-godišnjim Nizozemcem Gertom van der Grafom koji se doselio u njeno susjedstvo da bi je upoznao. Kad je shvatila da nije normalan pozvala je policiju, a ovi su u njegovom stanu našli punu kantu govana i mrtvih kornjača(?). Annifridi je 30-godišnja kćer poginula u prometnoj nesreći, a godinu dana kasnije njen drugi muž, švedski princ Ruzzo Reuss umire od raka. Bez obzira na sve mislim da je puno lakše prihvatiti crno proročanstvo babe Vange kad znaš da ćeš sjediti u toplom atomskom skloništu okružen dragim ljudima i dok vani pljušte atomske bombe lagano pjevušiti :''Can you hear the drums, Fernando…'' SVIM VJERNIM ČITATELJIMA (PRIJE SVIH) ŽELIMO ČESTIT (koja glupa riječ ) BOŽIĆ I NOVU GODINU !!! Hoo,hoo,hoo….meri cetini…krismas… |
- 18:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #
OLD GIRLS & CRAZY MOTHERS
|
Jedna od najvećih noćnih mora svake lude hrvatske matere je da će im kćer ostati stara curetina. Godinama maštaju o pirčini kakvu njeno selo još nije upamtilo i u glavi slažu komadić po komadić mozaika tog superspektakla. PIROVA POBJEDA Skupilo bi se minimalno 300 uzvanika, stric Jozo iz Kanade bi donio hrvatsku zastavu 6x4 metra, harmonikašu bi iskočile žile na vratu dok bi šesti put za redom svirao 'Sve je ona meni', utihnulo bi stado jaganjaca, pozvala bi i brata Stipu iako ju je 1987. nakon svađe zbog čitanja oporuke pokojnog oca htio zatući sjekirom, vjenčanicu bi naručili iz Trsta, susjede bi pucale od zavisti dok bi kilometarska kolona okićenih automobila trubila na putu prema crkvi, a ona bi plakala od sreće kao ljuta godina (inače, zna li tko uopće kako plače ljuta godina? ). I sve bi to bilo super da se njena glupa kćer nije zatukla u kuću i ne šljivi je pet posto. Junakinja današnje priče je u vrijeme kad se ovo dogodilo imala nekih 35 godina, fakultetsku diplomu, dobar posao i vlastiti auto. Tijekom cijelog studija je hodala s jednim majmunom koji ju nakon desetak godina hodanja šutnuo kao staru krpu. Prijebalo se dasi sa strane i šta možeš . Ova je nakon toga dugo vremena bila u komi, a onda se trgnula i odlučila živjeti život punim plućima. Imala bi neke tu i tamo i jednostavno se nije opterećivala iako njenoj blesavoj materi nije bilo jasno kako može uživati u životu, a da se nije udala. Kao šlag na tortu još je otišla u podstanare i stara je to protumačila kao bijeg od roditelja tako da su svađe izbijale non stop. Ova nije bila toliki prasac i redovito bi posjećivala roditelje, ali razgovor bi uvijek završio na: Kad se ti, ćerce, misliš udati? I tako je tijekom jedne specijalno bučne svađe, na veselje radoznalih susjeda, stara mater ispalila rečenicu koja mene i dan danas veseli. Nakon klasičnog uvoda tenzije su se polako povećavale i u klimaksu majka je ispalila :'Sram te bilo, prasice jedna, sve tvoje prijateljice su se razvele, a ti se još nisi ni udala !!!'' Eto, sad vidite u kojem je ona bila zaostatku… PRIČA O O BRIŽNOM OCU A kako na problem udaje svojih kćeri gledaju pojedini pametni očevi ilustrirat će idući antologijski vic. Kćer dolazi doma i kaže materi da je trudna . ''Ajme majko!'', viče stara,''pa još nisi ni fakultet završila. Ajme meni, ubit će te otac !'' ''Mama, ne pričaj gluposti, dečko je sasvim OK, uostalom doći će popodne i sve ćemo riješiti.'' Popodne se u dvorište uparkirava crni BMW, a otac jedva čeka da se dohvati tog gada i slomi mu kičmu. Iz auta izlazi poslovnjak u odijelu s aktovkom u ruci i priča na mobitel. Par minuta kasnije sjede za kuhinjskim stolom, a otac ga ljutito gleda i želi ga ščepati za vrat. Počinje priča… ''Je, istina ja sam otac djeteta Vaše kćeri i drago mi je da se oko svega možemo dogovoriti kao ljudi ! Vidite, moja poslovna situacija je takva da neka eventualna ženidba trenutno ne dolazi u obzir…'' Otac frkće i jedva se suzdržava da ne pukne… ''…ali to nema nikakve veze ! Ako bi se rodio sin odmah mu otvaram deviznu štednu knjižicu i prepisujem stan u centru Zagreba, ako bi bila kćer također ću joj otvoriti deviznu knjižicu i Vama prepuštam hoćete li stan u Zagrebu ili kuću u Splitu, a ako bi trudnoća pošla po zlu tad…'' U tom trenutku otac lupi šakom o stol :''Jebat ćeš ti nju opet !!!'' |
- 18:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
IDEMO U S hop PI n G !!! ( za svakog ponešto )
|
UVOD Tresao sam se od sreće ! Bershka, Stradivarius, L occitane, Orsay, Pull and bear, Tally weijl, Deichmann, Conto bene, Okaidi, Zara, Swarovsky… Činilo se kao da sanjam… VIC Kako se na bosanski kaže 'Alisa u zemlji čuda' ? Fata u Getrou. NAKON SUPER RTL-a, RODILA SE I SUPER NOVA Jebeš tvornice, daj ti nama raskošnih boutiquea !!! Jedna od najogavnijih stvari za nas rasne hrvatske mužjake je odlazak u shopping. Ovo u uvodu su ( kao što su sve hrvatske trendsetterice znaju ) imena dućana u jednom od zadnjih čavala zabijenim u lijes hrvatskog gospodarstva ( možda se ubuduće budemo morali zvati 'Seks, politika i ništa'), a ime mu je SUPER NOVA – mega turbo shopping centar na prostoru bivše Zelene tržnice u Zadru. Veličina? K'o pet 'LIDLA' u širinu i 'LIDL' i pol u visinu . Zašto? Jebeš blitvu i brokulu, daj ti nama Swarovsky kristalčiće - to će nas spasiti ! SLOMLJENO REBRO ZBOG BOCE 'STAROG RIBARA' Mislim, nemam ja ništa protiv da postoje takva mjesta, ali šta nije tužno da je prije nekoliko godina događaj godine u Šibeniku bio otvaranje 'Plodina' na ulazu u grad . Zbog boce nekog jeftinog kiseliša koje je tada trebalo dobiti prvih 50 kupaca čob…temperamentni priprosti ljudi su se toliko nabrusili da zamalo nije izbila tuča. NAKLON GOSPI OD 'MERCATORA' Zadranima je, inače, do otvaranja Super Nove omiljena interna zajebancija bila da se nedjeljom ujutro obavezno idu pokloniti Gospi od Mercatora i skoro da mi dođe žao jadnih svećenika kad im se umjesto mladih bogatih yuppy-a na misi skupe stare babe koje u novčaniku imaju 12 kuna i požutjelu sliku svog pokojnog dok je služio tri godine mornarice u Kraljevini Jugoslaviji. Odmah te prođe volja za promicanjem riječi Božje . A da je bilo staviti montažnu propovjedaonicu na ulazu u 'Mercator' ? A KAKO SE PALINĐA PO TAKVIM MJESTIMA ? Ako niste čuli za ovaj slučaj, bit ćete oduševljeni. Nedavno je u 'Jutarnjem' izašao zanimljiv članak o krađi po dućanima, a primjer koji ćemo navesti spada u sam vrh praseće genijalnosti. Znači, rođo, dok baulja po trgovini, popije npr. 'Janu' u plastičnoj boci od pola litre, a onda sakrije praznu bocu u unutrašnji džep od jakne i kad izađe vani traži 50 lipa za povrat ambalaže . E, to mi zovemo obraz ! Bad to the bone rekao bi stari dobri George Thorogood. IPAK SE VIDI SVJETLO NA KRAJU TUNELA 'Pevec' u vlasništvu naše poznate pjevačice Višnje Pevec je propao, 'Merkur' je na dobrom putu, a na parkinzima se uz pomoć vatrenog oružja počela obračunavati raznorazna ološ. Nikakav rasizam, ološ je ološ nebitno dal' su Romi, Hrvati, Srbi, Slovenci… NAJLJEPŠA USPOMENA IZ SHOPPING CENTRA Kad sam jednom prilikom išao popiti kavu u šibenski centar 'Dalmare' od pustih novina bile su slobodne samo 'Sportske novosti' koje mi inače i nisu baš previše napete, al' šta je tu je . Listam ja tako, listam i naletim na mini reportažu o Kini . Te da ih je milijardu i pol, te da se strahovito boje zakona, te da su nabrušeni na red, rad i disciplinu…i eto ti jedan dragocjen podatak. Kad je nedavno u kineskom gradu Jinanu ( Janinu ? Juninu ? ) izbila afera sa zatrovanim mlijekom u prahu, zbog koje je umrlo puno dojenčadi, direktora firme koji je bio odgovoran za to su strijeljali, a njegovim ukućanima poslali račun za metak . Dragi Kinezi kod nas bi strijeljali prekovremeno ! Metak bi mi platili, drage volje ! EPILOG Kad stanovnici moje drage šibenske županije ne budu znali gdje će sa sobom (i sa dnevnim boravkom –ha,ha,ha…humor) neka jedno popodne prošeću do gorespomenutog 'Dalmarea'. Negdje na sredini centra nalazi se prodajno mjesto 'Tiska' i s desne strane su uredno poslagane novine i časopisi, a na najistaknutijem mjestu nalaze se DVD-i, znate već koji, jednostavno ih ne možete promašiti . Najistaknutije mjesto zauzima film vrlo simboličnog naziva 'DRITO U DUPE' ! Znam da to prodavačici nije bila namjera, ali ne možete ne poreći jako simboličko značenje navedenog artikla… |